RATKOVIĆEVE VEČERI POEZIJE 2020: MILENA RADEVIĆ, 3. NAGRADA ZA MLADE PJESNIKE

Milena Radević

***

Sa vidikovca
vidim groblje
onda grad.
U njemu
ne raspoznajem
ništa
osim crkve.
Ona se ističe
za sve (naše) pare
Djevojčica pored mene
pokazuje na spomenike:
„Vidi, puno stvari,
tamo se kriju ljudi!“
Savršeno mjesto
za igru žmurke
jednom se sakriješ i
više te nikada ne pronađu.
Grad neće ni primijetiti
3…2…1
Polazim.


Taraba

Između jutarnje kafe
i večernjeg kuvanog vina
krčkam mozak
na niskim stepenima egzistencije

Um je vodeni dušek
udobno funkcionalan
samo ne skači previše po njemu

Oko mene notifikacije umjesto lica
Ja sam im ništa
i ništa su mi
Još jedan usputni lajk
sujetnim očima pregledan story
Insta pseudonim umjesto imena
uče me da svaka riječ počinje
tarabom
Još jedan profil
zaboravljene društvene mreže
Na ličnoj karti piše
9 ljudi liči na tebe
klon, kalup, klovn
#K**ac

Dubokoumnica

Snažna žena
Samostalna
Vodim duboke rasprave
Dolaze mi prirodno
Ja sam supruga,
mijenjam ideologije
kad ih on promijeni
On ih mijenja toliko
da mu niko više ne vjeruje
Zato ga branim pred svima,
od svih
U facebook opisima
fotografija
iz perioda kad mi je lice bilo
… čisto.
Upijam svaki njegov stav
svako mišljenje
Svako s-l-o-v-o
To je jedino razumno
To ljubavnici rade
To označava moje postojanje

Milena Radević rođena je 1998. godine u Podgorici. Trenutno je studentkinja Filološkog fakulteta u Nikšiću, Odsjek za Francuski jezik i književnost. Pjesme su joj objavljivane u zbornicima Foruma mladih pisaca (Raspoloženi za ptice, Ili je već neko to isplanirao…, Rješenje zagonetke, Bespomoćne riječi i Kolažiranje), u crnogorskom časopisu za jezik i književnost- Script; zborniku Rukopisi 43, Doma omladine Pančevo. Njena poezija je uvrštena u antologiju konkursa „Vrijeme (bez) utopije“, a biće objavljena i u renomiranom austrijskom časopisu Lihtungen.
Dobitnica je treće nagrade na konkursu za neobjavljene rukopise mladih piscaca ispod 27 godina 50. Ratkovićevih večeri poezije, 2020. godine.

RATKOVIĆEVE VEČERI POEZIJE 2020: VIŠNJA BEGOVIĆ, 2. NAGRADA ZA MLADE PJESNIKE

Višnja Begović

PISMO IZ DIJASPORE

pušiš sedmu cigaretu za malim polovnim stolom
pravili smo šnicle
njujork opet ne spava
mi se krijemo u stanu
dva sata kasnije
plačem u čašu vina
dok pričaš o kući svog dede na jugu
o novcu
o penziji
kao živećemo u srbiji a radićemo po svetu
svaki san ti je protkan
svilenom pupčanom vrpcom
a ja plačem
jer vidim da smo deca
lepo nam je
i zbog toga nas grize savest

***

PRAZNA PROSTRANSTVA
(po rumeni bužarovskoj)

nekada mi je reč
amerika
odzvanjala u ušima
kao kilometri slobode
u osnovnoj sam sanjala sekvoje i jelke
olga i ja smo pisale
referat iz geografije
o putu posutom narandžastim peskom
zamišljala sam
to je zemlja
gde uvek imaš prostora
da se vrtiš ispruženih ruku
pevajući

prošlo je skoro šest godina
još nisam videla sekvoje
mekani zalasci
naziru se između nebodera
stojim usred
tornada od koraka
ambulantnih kola i njihovih sirena
čekam da se raščisti
pa da vidim preriju
da sve konačno stane
da zapevam

***

MISIONAR

bio si levičar kad smo se upoznali
a možda sam to i izmislila
da bolje zvuči
jednog jutra
usmerio si moju prostirku za jogu
ravno prema meki
tri dana kasnije
rekao si da moramo da se venčamo
levičar iz bajke koji mi pravi čaj od hibiskusa
moje najkompleksnije autorsko delo
raspršio se u hiljade čestica
tad mi je prvi put neko
umro pred očima





Višnja Begović (1995, Beograd) odrasla je na Zvezdari. Diplomirala je pevanje na Berkliju (Boston). Trenutno završava master studije u Njujorku s temom menadžmenta u kulturi. Finalistkinja je konkursa “Timočka lira” i dobitnica druge nagrade na ovogodišnjim Ratkovićevim večerima poezije za neobjavljenu zbirku “Šta će biti s kućom”. Piše, peva i komponuje.

RATKOVIĆEVE VEČERI POEZIJE 2020: VLADANA PERLIĆ, 1. NAGRADA ZA MLADE PJESNIKE

Vladana Perlić

AKO TI SE NE SVIĐA MJENJAČ, OK JE PREĆI NA AUTOMATIK

od nje imam tremu dlanovi mi se znoje
kako se ono zovem kako se ono zovem
ona je bajkerka bez motora i kožne jakne
kad ona uđe u prostoriju
sve oči se zalijepe na nju kao muve na
extra strong traku za insekte.
mislim da se i mom momku sviđa.
ona je jedna od onih djevojaka koje su
nevinost gubile odozgo
zabijale golove dječacima kroz pišu
odjebale princa i smuvale aždaju
gacale preko blata do gležnjeva da dođu do duge
dok je mater za njima vikala
ne preko oranja sine isfleka novu haljinu.
nikad nije uzmicala ni pedlja kad baba zakolje
pijetla a on trči onako u krug par minuta bez glave
tako je i dobila ožiljak na koljenu u obliku rogova
ta đavo djevojka
čini da se svi osjećamo suvišno
njoj ne treba niko da joj promijeni
sijalicu osigurač ulje u autu
otvori teglu ajvara
s mjenjačem se snalazi bolje nego sa
pa neću sad da budem vulgarna.
ta kaktus djevojka
šta ona radi kad se umori od toga da bude sin?
da li se prospe po kuhinjskom podu
pa jeca slini da li kaže bože
hoće li iko zavoljeti kći u meni?
ne ona ona to ne radi
ona je snagator djevojka kristijan golubović djevojka
o njoj se pričaju razne priče
kako je jednog izbola nožem jer ju je
ufatio za dupe bez pitanja
drugog išamarala jer joj je podvalio
pepsi umjesto kole
ta seksi brat djevojka
mislim da se i moj momak zaljubio u nju.
kad bi samo htjela da ga udomi na jednu noć
pa da ima nešto lijepo i moje
da do zore u njoj ženu ljubi.





Vladana Perlić (1995, Banja Luka) diplomirana je profesorica francuskog jezika i književnosti. Dobitnica nagrade Ratkovićeve večeri poezije 2020. Za rukopis Kucanje na vrata kule, dobila je nagradu Novica Tadić za 2020. godinu, bila je finalistkinja konkursa Trećeg Trga 2020. i SKC-a iz Kragujevca 2020, dobila drugu nagradu na konkursu Slovo Gorčina u Stocu za 2018. i 2020. godinu, treću nagradu na Festivalu poezije mladih u Vrbasu 2020. i na konkursu Carpe Diem 2020. Trenutno je u finalu Međunarodnog festivala kratke književne forme Zaton. Poezija joj je prevođena na francuski, njemački, engleski, mađarski, poljski i hindi.

Prethodni tekstovi autora: Slovo gorčina 2020: Vladana Perlić, 2. nagrada Mak Dizdar

RATKOVIĆEVE VEČERI POEZIJE 2020: OLJA SAVIČEVIĆ IVANČEVIĆ, NAGRADA RISTO RATKOVIĆ

Olja Savičević Ivančević (Fotografija: Igor Dražić)

MITOVI I LEGENDE

Kad sam imala devet
Otac mi je rekao
Da je njegov otac
Da su još neki preci
Da je naše prezime
Iz Crne Gore
Crna gora crna gora
Ponavljala sam pitanje
A tajna zemlja je
Zorila u mojoj glavi
Napamet sam je zavoljela:
Lijepa siromašna sitna ponosna
I nikad mi neće pripadati – divno
Zatim je odnekud
Iskočilo čitavo pleme
Muško rodoslovlje
Stričevi đenerali
I tetke partizanke
Geleri u koljenima
Mrtvi djed s fotografije, pilot
Njegove četiri žene
I ona šukunbaba hajdučica
I jabuka puna dukata dokotrljala se
Pod moj krevet
Probudio me miris pečenog mesa
I kubura s nečijeg vjenčanja
I ja sam istrčala pred rijeku Zetu
I gurnula jezik među Goranove zube
Iako dijete, od njega starija
Po mom povratku kući, u Dalmaciju
Ostavlja me u dugom pismu
Na koje još ne znam odgovoriti,
Ali na more je došlo ljeto
I ja sam, premda izgrebena srca
Već imala druge razloge
S početkom rata slavni stričevi
I visoke tetke
Vratili su se u ladicu među ordenje
I epolete
I umrli od tuge, teško uzdišući
I ja sam zamalo umrla na suncu
Na drugom kraju svijeta, odjednom
Od moje Crne Gore mi je ostalo
Samo tvoje ime Gorane.

VIJEK

Kada je došlo do toga
Bila sam neočekivano mirna
Otresla sam pepeo s haljine i krenula
Toliko naglo i sigurno
Da sam se i sama zapitala
Kako možeš tako mirno i spokojno
Kako možeš tako brzo i bezbrižno
U daljini sam uočila
Medvjedicu koja razgrće gole šume
Koze kojima se pod nožicama
Krune brda
Vučice i lasice u guštiku
Gladne malo krvave oko usta
Iako su se skrivale
Poznala sam ih i mahnula im
Pa bile su to moja majka i moje babe
Na dugom putu kući preko groblja
One su pojele sav moj
(Da me ne bude)
Strah.

NE ČITAŠ ŽENE

Kažeš ne čitaš žene
Što bi ti one mogle reći
Naučile su te govoriti
Naučile su te hodati
Naučile su te jesti
Naučile su te pišati
Naučile su te voditi ljubav
Uistinu što bi one
Mogle reći o tebi
I tvome iskustvu
Sva ta stoljeća nisu iznjedrila
Jednu koja bi bila velika
Kao veliki pisac
Kojemu je prala čarape
Kažeš ne čitaš žene
Žene su te učile čitati
Učile pisati
Učile živjeti
Uistinu, dječače
Bio je to
U najboljem slučaju
Uzaludan posao

DJEČAK SPAVA

U sobi je jutros tiho padao snijeg
I svi su hodali bosi
A ja sam ga pokrila
Rukama, kosom i rubom košulje
Njegov san ziba zgradu
Donje etaže
Pekaru, frizerski salon i kladionicu
I rascvalo susjedstvo
S tamnim nebom poviše nas
Korijen prašnjavog uličnog bilja
Urasta u asfalt i traži vodu
Unutra klokoće duga blaga
Zima u radijatoru
Sve što prolazi zaustavlja se u trenu
Koji svijet pretvara u fotografiju
Bez jasne perspektive, ali stvarnu
I izgubljeni imperij je ispod plahte
Pamuk i vuna prvih košuljica
Mlakost pelene, vlaga suza
Lažne zvijezde i uvod u magiju igre
Naposljetku, evo i mene
Koja vodu pretvaram u mlijeko
I ne koristim trik
Ispod kaplje krvi s bradavice
Dijete traži masniji gutljaj
Iz dubine bliže srcu
Nježan i nervozan
Pun povjerenja
Dječak spava
Na dnu tog plitkog, nepomičnog sna
Ljubav je zlatna, teška i ozbiljna
Kao glava imperatora





Olja Savičević Ivančević spisateljica je i pjesnikinja, rođena 1974. u Splitu. Knjige su joj prevedene i objavljene u trinaest zemalja, a ulomci iz proze i pjesme prevedeni su na tridesetak jezika. Uvrštavana je u brojne domaće i strane izbore i antologije. Za rukopis “Nasmijati psa” nagrađena je Prozakom, dobitnica je prve nagrade Ranko Marinković Večernjeg lista za kratku priču i nagrade Kiklop za zbirku poezije “Kućna pravila”. Roman Adio kauboju nagrađen je nagradom T-portala za najbolji roman, kao i nagradom Slobodne Dalmacije za umjetnost Jure Kaštelan, a prema njemu je postavljen istoimeni kazališni komad. Roman „Pjevač u noći“ nagrađen je nagradama Libar za vajk Pulskog sajma knjiga i nagradom English PEN Award. Dobitnica je regionalne nagrade makedonskog festivala Druga prikazna. Regionalna pjesnička nagrada Risto Ratković dodijeljena joj je za zbirku poezije “Divlje i tvoje”. Prema nekoliko njezinih priča snimljeni su kratki igrani filmovi, nacrtan je strip, a prema nagrađivanim dramskim tekstovima postavljeno je nekoliko predstava za djecu. Živi i radi kao slobodna spisateljica na relaciji Zagreb – Dalmacija. Objavila je: zbirke pjesama Bit će strašno kada ja porastem (1988), Vječna djeca (1993), Žensko pismo (1999), Puzzlerojc (2005), Kućna pravila (2007), Mamasafari (i ostale stvari) (2012), Divlje i tvoje (2020); knjige priča Nasmijati psa (2006) i Nasmijati psa i sedam novih priča (2020); romane Adio kauboju (2010) i Pjevač u noći (2016); slikovnice Adriana se vratila nastalu u suradnji s Imeldom Ramović te Šporki Špiro i Neposlušna Tonka (2017) i Sami na cilome svitu (2020) nastale u suradnji sa Svjetlanom Junakovićem.

RATKOVIĆEVE VEČERI POEZIJE 2020: DINO BURDŽOVIĆ, NAGRADA RISTO RATKOVIĆ

Dino Burdžović

RIFAT

NOVI SVIJET NOVA KLASA

Promijenio se svijet Rifate!

Za trideset srebrnjaka, možda i jeftinije,
konačna propast se nikada i nije mogla
odrediti tačno u cent.

U ruci kipa Slobode
umjesto baklje
zasijao sterilizirani špric,
iz usta mu viri
kameni džoint a i ne gleda
ka Atlanskom okeanu
već, nakon posljednjih katastrofa,
ka New Orleansu.

S obzirom da je Amerikanac
“Noe” je barku zamijenio
za najsevremeniju jahtu,
na kojoj ipak ima mjesta samo za njega.

Umro si na vrijeme!

Ili, bolje rečeno,
ubili su te na vrijeme…

MARGINE ZABILJEŽENE U DŽAMIJI

Rifate
prošle su tvoje boli!

Revolucija
za koju si glavu dao
(ili su ti je uzeli, ni dan danas
ne znamo je li to isto!)
pojela je svoju djecu i
obezvrijeđena je do maksimuma.

U neko svitanje,
u neko dženetsko jutro
ti ćeš,
daleko od akovskih mezarja,
zaboravljen
pronaći svoje pravo
ime i prezime…

I roditelje…

I Hajriju…

I Ibrahima…

WILDE EAST COMMUNION

U jesen odlučujemo stvoriti državu
a ovo godišnje doba je idealno
za eksperimente takve vrste.

Cijelu nedjelju vijećamo koji simbol staviti na zastavu
koja je, kada ima vjetra, jedina što se vijori na Ist Riveru.

Nakon hematoloških ispitivanja ispostavlja se
da ovaj narod nije predodređen za nezavisnost.

Svejedno, ne priznajemo zakone i postojeće standarde.

U osnovnim školama toče besplatno pivo.

Uz pomoć najsavremenije mehanizacije spomenike
na našim grobljima uspijevamo okrenuti ka sjeveru.

Naše “učenje” predstavlja najnovije svjetsko čudo.

Posebne grupe izoluju nevjernike i tek ponekog išamaraju.

“Oda radosti” jedina je zabranjena melodija.

Spajamo nespojivo, bratimimo narode koji su se koliko juče
granatirali, u minskim poljima organizujemo poetske maratone,
nelektorisanim dekretom ukidamo crninu i bjelinu,
na svadbama i sahranama može se nositi samo crvena odjeća,
dodaje se u amandmanu u čijem se naslovu pominje i Fantom slobode.

Ljudi, pa i čitavi narodi, postaju solventni
kao da zaboravljaju da je apokastaza ipak moguća,
možda ne u ovom vremenu, ali kasnije-ko to može znati?

Neće mnogo vremena proći i ostvarićemo balkanski san:
POSTAĆEMO TEK ŽUTA ZVJEZDICA NA PLAVOJ ZASTAVI.

Ali tu se radi o neobaviještenosti, a ona se,
kao da je tečni metal, razliva na sobnoj temperaturi.

Gospode poklali smo sve koze.
Više nema državnih neprijatelja.
Daj nam barem
Partnerstvo za mir.
Božji.

PISMO FAMILIJI

Ne znaju
bratstvenici
da nas je stigla neka kletva
i naplatila se uzevši
najboljeg od nas.

Propali su familijarni
poslijeratni susreti,
u vrh sofre
ostalo je prazno mjesto!

Nemamo još uvijek
nikoga
pametnog i školovanog
a voljnog
da svoj vrat podmetne
umjesto tvojeg…

ZBOG VODE ILI NEČEG DRUGOG

U ime Alaha
riječi što si nosio na srcu
gdje su?

Presudna bitka je nemilosrdna,
naročito prema herojima

Sjeti se ljubavi svoje
Lepe Stamenkovic
s kojom si se mozda i sreo
još jednom
poslije smrti

Zaboravljene su vaše tajne,
nema više ni policijskog časa!

Svaki tvoj dan je istorijski,
svaki govor slavan!

Iako je sve prošlo…

Samo još sujevjerni vjeruju
da se nijesi vratio
zato što nijesu za tobom
prosuli vodu…





Saladin Dino Burdžović rođen je 1968. godine u Bijelom Polju. Gimnaziju je završio u rodnom gradu a književnost studirao u Beogradu i Nikšiću. Pojedini naslovi iz njegovih knjiga zastupljeni su u preko pedeset antologija, zajedničkih zbirki i zbornika poezije i proze. Prevođen je na mađarski, poljski, bugarski, makedonski, slovenački, turski i njemački jezik. Dobitnik je više nagrada za poeziju, prozu i drame. Član je Crnogorskog Društva Nezavisnih Književnika (CDNK) i, od 2008. godine,  Udruženja književnika Njemačke-Hessen (Litteraturgeselschaft e. v. Hessen-Deutschland).  Jedan je od osnivača i stalni član Alternativne grupe Monte Art iz Frankfurta.Od 1999. godine živi u Offenbachu, Hessen, Njemačka. Bibliografija: Hornika nepoznatog (MRZ, Pljevlja, 1990), poezija; Koncert za 1001 bajonet (Građevinac, Subotica, 1992), poezija; Na tragu balade (MRZ, Pljevlja, 1993) poezija; Plastična operacija sna (Mladost, Beograd, 1994), poezija; Alkoholičar i ćelava djevojka (MRZ, Pljevlja, 1996), poezija; Misija (MRZ, Pljevlja, 1996), drama; Lirika iz tetrapaka (Književna reč, Beograd, 1998), poeme; Sonet o skoku sa zgrade (Dignitas, Cetinje, 1999), poezija; Immigrant’s song (Ars-Longa, Beograd, 2000), poezija; Konstablerwache (Dereta, Beograd, 2001), roman; Snijeg pada na Offenbach (Dignitas, Cetinje, 2001), poezija; Tragom muhadžira (Balco, Frankfurt, 2001), publicistika; Arhivski snimci (Dom Kulture „Pivo Karamatijević“, Priboj, 2002), poeme; Frankfurtske i druge priče (MRZ, Pljevlja, 2002), pripovijetke; Djevojka sa kokošijim grudima (Beogradska knjiga, Beograd, 2003), poezija; Berlin noćas mora pasti (Dereta, Beograd, 2004) , roman; Melanholična biografija (MRZ, Pljevlja, 2005), poezija; Brus Li je umro u Bijelom Polju (Bosanska riječ, Wupertall, 2005), roman; Putopisi slijepog putnika (Dereta, Beograd, 2007), pripovijetke; Konstablerwache i druge pripovijetke (Verlag “A”, Frankfurt a/M, 2009), pripovijetke; Nakon pada zida (Zalihica, Sarajevo, 2010), poezija; Hessen via Montenegro (Almanah, Podgorica, 2012), pripovijetke; Povratak u Schwarzerberg (Almanah, Podgorica, 2013), roman; Razgovori sa neistomišljenicima (Verlag „A“, Frankfurt am Main, 2016), intervjui; Konstablerwache (na njemačkom jeziku, prijevod Elke Schwarz, Ćazima Medić, Ranko Ćetković, Drago Tešević, Verlag „A“, Frankfurt am Main, 2016), pripovijetke; Antologija Montenegrina (Verlag „A“, Frankfurt am Main, 2016), antologija; Rifat (Almanah, Podgorica, 2020), poezija; Revolucija i njena kopilad (OKF, Cetinje – CDNK, Podgorica, 2020), poezija.

POETSKA NOĆ U VELESTOVU 2020: TODE ILIEVSKI

Tode Ilievski (Fotografija Tome Ljušev)

TRI KATRENA

NADAHNUĆE

Poezijo večna, moja vodo slatka!
Obraz iza maske ne želim ja kriti!
U pegršt te nosim, gubim bez ostatka,
Srećan dok ovako tebe mogu piti!

BLIZINA

Toplo i glatko
je tvoje telo,
To saće slatko
ja volim celo.

LEPOTA

Privlačnog je kroja
i skladnih je boja –
pero kreje blista
kod izvora čista.

Prepev autora





Tode Ilievski je pesnik, prevodilac, enigmatičar i šahovski majstor. Rođen je sedmog marta 1952. godine u selu Mramorec, u blizini Ohrida. Završio je Filološki fakultet u Skoplju. Radio je kao prosvetni radnik, direktor Radija Debar i u Narodnoj univerzitetskoj biblioteci “Grigor Prličev” u Ohridu. Bio je član redakcije više književnih i enigmatskih časopisa. Član je Društva pisaca Makedonije i sličnih udruženja u Sloveniji, Hrvatskoj, Bugarskoj i Estoniji. Autor je poetskih knjiga: Vedro jedro (1990), Koncert za šume (1992), Izvori u gorama (1999), Zelena mašta (2001), Lova na Labudovom jezeru (2008), Lipov čaj (2009), Pjesnikova kći (2011), Proljećni vjetar (2012) i Jezgro zagonetki (2017). Dobitnik je domaćih i stranih nagrada, među najznačajnima je nagrada na festivalu „Slovenski zagrljaj“ – Varna (2008). Dobitnik je nagrade DPM „Vančo Nikoleski“ (2009) za najbolju knjigu za djecu, nagrade „Ignacija“ na Festivalu „Ruže Elbasana“ (2010) i nagrade „Pero Živodraga Živkovića“ za životno djelo, Zenica – BiH (2015). Dio njegovog stvaralaštva je preveden na desetak jezika. Zastupljen je u velikom broju antologija, izbora i udžbenika.

POETSKA NOĆ U VELESTOVU 2020: JULIJANA VELIČKOVSKA

Julijana Veličkovska (Fotografija Tome Ljušev)

voda

dolazim
u čizmama
s malim koracima
šljapkam
u svakoj lokvi na cesti
u blatu
dolazim
vraćam se
čvrsto
silno nogama po zemlji udaram
u blatu
u vodi
voda posvuda
ta voda u meni
nemirna
nepripitomljena
od obilnih ljetnih oluja u mesingano suđe sakupljena
pa u mene presuta
muljevita i ona
odstojana
požutjela
kišnica
slana
sve moje suze u njoj
sve tvoje suze u njoj
sve suze
za zeku
za mače
za pjetlića
za mene
za tebe
za sve
sve suze
sva voda
sve oluje
svi nestabilni molekularni spojevi
sva voda i soda za svinjski sapun otopljena u njoj
prva voda u kojoj se kuvao pasulj
prva voda istekla prije no što si me rodila
posljednja voda u kojoj smo okupali baku
sva voda
dozvana dodolskim pjesmama
sva voda
svo blato
ona zemlja
od čijeg rebra smo nastali
sva voda
koja se zamrznula
pa se rastopila
sva voda koja je isparila i kondenzovala se
sva voda
na toj ulici
u tim blatnjavim lokvama sakupljena
pod moje noge poslana
ja sam grom koji će je oploditi
ja sam ona
što će je ritmom razbuditi
udaram
komponujem
dirigujem
sav taj džez u meni
u mojim nogama
u mom tijelu
vodom
muziku
stvaram
iz tvog bluza da te izvadim.

Sa makedonskog preveo Željko Milović

Julijana Veličkovska (Skoplje, 1982), spisateljica je i prevoditeljica. Autorica je monografije “XX god. Poetska noć u Velestovu”, stihozbirki “Komarci” i “Otvorena Knjiga” te romana “Godišnja doba”. Njen roman preveden je na bugarski jezik. Pjesme su joj prepjevane i objavljene na četrnaest svjetskih jezika. Zastupljena je u nekoliko antologija izdatih u Makedoniji, Srbiji, Češkoj, Italiji, Kolumbiji, Albaniji i Kini. Članica je organizacionog odbora “Poetskih noći u Velestovu”, kao i Društva pisaca Makedonije. Osnivačica je izdavačke kuće PNV Publikacije u Skoplju.

POETSKA NOĆ U VELESTOVU 2020: ĐOKO ZDRAVESKI

Đoko Zdraveski (Fotografija Tome Ljušev)

veza

veza je kad si vezan.
kad se obećaš.
kad postaviš jasna
pravila igre.
pa kad krenu prekršaji,
lične greške,
slobodna bacanja
sa crte. kroz prozor.
kad krenu ljutnje,
tutnje, prebacivanja,
pa nogom u krevet,
pa dranja, pa nagli smiraji,
pa skupiš se,
ukoturiš se, zagrliš sebe,
pa ćutiš dok veza ne prođe.
i tada kreneš iz početka
da voliš,
jer do tada
zapravo
i nisi.





Đoko Zdraveski (Skoplje, 1985) diplomirao i magistrirao na Filološkom fakultetu „Blaže Koneski“ u Skoplju. Radio osam godina kao lektor za makedonski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Nišu, trenutno radi kao bibliotekar na Katedri za makedonski jezik i južnoslovenske jezike na Filološkom fakultetu u Skoplju. Objavio je četiri knjige poezije: Palindrom sa dva n (2010), Kućica za ptice selice (2013), Ljubavina (2016) i Dedikar Ikaral (2017), te knjigu kratkih priča Duži stvarnosti (2019).

POETSKA NOĆ U VELESTOVU 2020: PAVLINA ATANASOVA

Pavlina Atanasova (Fotografija Tome Ljušev)

LIŠĆE I DUŠE

Držim se za granu
Tako snažno da moj pad menja godišnja doba

Tako krhko
da bi me vetar mogao odvojiti.

Sa makedonskog preveo Đorđe Jovanović





Pavlina Atanasova (Štip, 1993) diplomirala je na Ekonomskom fakultetu Univerzitet “Goce Delčev” u Štipu. Piše poeziju i kratke priče. Zastupljena je u izboru poezije “Metrički karavan” za 2019. godinu u izdanju Biblioteke “Goce Delčev” – Đevđelija. Njene pesme i priče objavljene su u nekoliko periodičnih časopisa. “Veliki zagrljaj” je njena prva zbirka poezije.

POETSKA NOĆ U VELESTOVU 2020: BILJANA STOJANOVSKA

Biljana Stojanovska (Fotografija Tome Ljušev)

9.

Moja ljubav je večeras daleko.
Ja sam samo došla da se napijem
i da ne mislim o stanu koji se raspada.
O snovima sa dva lica.
Kada gubiš nekog samo što si ga našao.
Kada tražeći detinjstvo pronalaziš starost.
Kada ruku pružaš k nebu
a more ti zapljuskuje stopala
kao da te umiljato zove da uđeš
i da se udaviš.

Sa makedonskog prevela Valentina Baktijarević





Biljana Stojanovska (Skopje, 1984), diplomirala je makedonsku književnost i južnoslovenske književnosti na Filološkom fakultetu “Blaže Koneski” u Skoplju. Autorica je zbirki stihova Reči nemaju značenje (2015, Antolog) i Stan koji se raspada (2018, Galikul) za koju je dobila nagradu Todor Čalovski za 2017. godinu a bila je i u najužoj konkurenciji za nagradu “Braća Miladinovci” koju dodeljuju Struške večeri poezije. Njena poezija je prevedena na engleski, kineski, srpski i slovenski jezik, a zastupljena je u više antologija i makedonskih časopisa za književnost. Radi kao novinarka.