ALEKSANDRA MILISAVLJEVIĆ: KRALJEVSTVO NESTAJE

Aleksandra Milisavljević

*

Čak i prilikom najbezazlenije svađe
govorio je samo da ona ne čuje.

Svaki put
čak i tokom najglasnijeg vrištanja u sebi
trudila se samo da oni ne primate.

Majke uvek u obzir uzimaju svu decu
Očevi su skloni favoritima.

Ili ipak ne? –
Jer
Oni od ćerki prave kraljice
kraljice od sinova grade kraljeve.

Iz hodnika naših oronulih dvorova
prinčevi i princeze čuju sve

i čude se

kako to pred njihovim očima
kraljevstvo
nestaje.





Aleksandra Milisavljević, rođena 1986. u Aleksandrovcu. Profesor i koordinator nastave za srpski jezik u Institutu za strane jezike u Beogradu, gde organizuje predavanja i radionice na razne lingvističke teme.

AMELA MUSTAFIĆ: PUTANJA

Amela Mustafić

PUTANJA

Nikneš iz svoga ništa
u bašti svega nečijeg.

Ukrotiš vode
do putova natopljenih grla,
a ne znaš,
pluća su šira
što su usta manja.

Suh je zalogaj
kratkih ruku
i dugih koraka.

Zaboraviš,
tuđi med je gorak
onoliko koliko je u tvojim ustima sladak.

Očisti brazde
da iz svega svoga
stvoriš ništa
i pustiš sjeme.

VRIJEME NARA

Ulica Ferhadija
prema kraju zapada
i početku istoka.

Zrak hladnoće
stvara puteve do mjesta
na kojem je Ciceron govorio.

Vijekovima poslije
u u’orano zemljište
usijana je sjemenka
iz kojeg će izrasti biljka.

Priroda se obnavlja.
Prodavači soka od nara
pozivaju,
na dublje čitanje
ruku sa kojih curi krvno crvenilo
rađajući djecu.

Sebe spoznaš
kad sve što jesi
u gutljaju jednom popiješ.

Savršeni krug.

MOSTOVI

Izbaci te daljine
iz sebe
od sebe.

Razastri nebu krovove
ispuši težinu,
pusti dušu da se
razdvaja
od kože.

Pojedi mrak kad ti guta
bistrine.

Ne traži izvan sebe
sebi mostove,

premoštavaj

sebe u sebi
sa sobom u masi.
Jednom se zatvaraju oči.





Rođena je u Srebrenici 1994. godine. Diplomirala i magistrirala na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, Odsjek za književnosti naroda Bosne i Hercegovine i bosanski, hrvatski i srpski jezik. Objavila je knjige poezije “Umiranje djetinjstva” i “Umiranje imena”.
Poezija joj je prevođena na engleski, italijanski, makedonski i romski jezik, a stihovi su joj prisutni u dokumentarnom filmu „Oživjeli“, te u Pravopisu bosanskoga jezika. Zastupljena je u književnim časopisima, zbornicima i antologijama.

ERNAD DEDOVIĆ: PARADIGMA

Ernad Dedović

PARADIGMA

Žena za voljenje
nosi ceger
u cegeru rasuti snovi
dugi prsti u džepovima
sviraju Handela dok
vrhovi noktiju grebu
po mislima
U očima dišu ruže,
kad joj se ćefne
čita Garciu i pleše.
Staložena, ukotvljena u zenu,
ne lupeta gluposti,
i duboko posađena u svoja
posla.

HAK

Živimo u strahovima zbog onih koji će doći,
znamo da su to oni
koji se vraćaju
po svoje.

RAŠIVANJE

Sve se više vezujem za sebe
I čekam savršen trenutak
da se napustim.

SLIJEPA DJECA

sjene su slijepe
pa nas prate
držeći se za našu dušu

a izgube se kao dijete
kada pogled načas
sa njih skloniš





Ernad Dedović rođen je 1996. godine u Bietigheim-Bissingenu u Njemačkoj. Živi u Brčkom. Autor je knjiga poezije “Savršenstvo tame”, “Beskonačna misao” i “Kult ljubavi”.

HARIS ZEKIĆ: ABOMINACIJA

Haris Zekić

Abominacija

U crnim hronikama hronično oboljela slova
i kaputi drumskih razbojnika kašlju
na potrošena rebra

I ti me pitaš zašto sam mrzovoljan
i zašto mi smetaju šećerasti oblaci
u grudima kurvi koje bih najradije zagrlio
kako to da ljudske oči vide sve
osim očiglednog

Na ulici razulareni kišobrani pod njima fašisti
Opelo moralu i mrlja na licu Božijem
Ubjeđuju svjetinu u tog istog Boga
Zvona zvone
nož silazi niz grkljan
kao rudar u zamagljeno okno

I ti me pitaš zašto bezbožno psujem
i uši ti punim odjecima guščijeg kričanja
Pitaš me zašto raspamećeno preturam
po svojoj utrobi i pitam se kako sam sve to svario
umrijeću od ovako lagodnog života

Zemlja se razboljela od grobova
Povraća iznova
Brda i planine pjevaju pjesme o dolinama
sisate djevice sjedaju vrhovnom svješteniku
U krilo
A ti me pitaš zašto volim rakiju
Zašto punim revolver
Zašto mi se vratne žile napinju
Kao prepuno kravlje vime

Gradovi hladni kao januar
Bezdušno logoruju u mom dušniku
Ne prepoznajem lice moje prelijepe domovine
Prijatelje vidim tek probuđene u mom snu
Koji se zapetljava kao sunce u vinovu lozu

Kuda sam nestao
Znaće daktilografi i hroničari
i rubrika kao portret
kao san
kao mir

Gangsterska

Nemoj da me crniš
u bijelo platno Hristovo tijelo
umotano
odmotava moj moral i svijetli ko zvijezda
Ako mniješ ostat živ
nemoj o običnim ljudima i fudbalu
ko s kijem liježe i ko iz groba ustaje
da dovrši flašu pelinkovca

Nemoj da moram slušat o običnim stvarima
formalucijama koje postaju formule
povraća mi se od stvari koje ljudi gutaju.

Ako misliš da si pametan
zato što ponešto znaš o Velikom prasku
reci mi je li skuplja kanta baruta ili litar tišine
univerzalne mjere su Jeste i Nije.

Ako misliš ostat živ
ne zbori o zborovima i saborima
mudrost je dijete samoće i loš prijatelj ljudi
i ne mogu da ocijenim od kojeg mi je više muka
Zapali cigaru i izuj cipele
čovjeku lakne kad se izuje
umorni su puti i neputi
a koračat se mora sve dok se ne legne.

Jesi li ikad zamislio svijet o kojem je govorio Lajbnic
Najbolji od svih mogućih svjetova?
Uzmeš li doslovno najebo si
a i u suprotnom bi se napatio
ali bi bilo lijepo da ga ima i da to ovaj svijet jeste
Ako nisi voljeo izbjegavaj da pričaš o ljubavi
računam da je tako logično
Ako misliš ostat živ
misli da bi ostao živ.

Deficitarna

Sve je manje vremena
Za ideje i ostvarenja
Puteve i mostove
Drvorede i klupe
U vazduhu
Postalo je iscrpljujuće
Čekati na pravu stvar
Planeta rotira
A vrijeme je vezano
Za propadljivu materiju
Sve je manje vremena
Za pokajanje
Prave Drine su besmislene
Sve je manje vremena
Za čekanje sa lijepim ishodom
Što više ideš naprijed
Više se okrećeš ka unazad
Sve je manje vremena
Za oreol Spasitelja
Kad spas dođe neće imati ko
Da ga dočeka
Sve je manje vremena da shvatimo
Da je sve manje vremena





Haris Zekić rođen je 1990 u Rožajama, u Crnoj Gori. Autor je nekoliko zbirki pjesama i romana Mrtvi čvorovi. Završio je Filozofski fakultet u Tuzli. Objavljuje poeziju u časopisima u Crnoj Gori i inostranstvu; zastupljen je u antologijama.

GORICA RADMILOVIĆ: POČETAK ROĐENOG DANA

Gorica Radmilović

Jutarnje naravoučenije

Razmisli šta to znači da si
uz dobru nameru ustala iz kreveta
prošlosti
rutinski uradila naravoučenije
išla sa jutrom obešenim o kuk
kao malo dete koje traži, i traži,
ne nađe, ali dobije.

Malo si sela na ivicu sunca
topla tečnost ti klizi preko uboda.

Novo postavljanje stola.
Ništa na svom mestu
pa opet posluži
polako se navikavaš na još jedan isti ručak
morske igle ti se zabadaju
i poput visokih potpetica nose te dalje, lepše.

More je negde, ali ne daleko i
misliš kako je njemu teže kako je drugom lakše.

Tamo, stari prozori gledaju u biljke koje
se osećaju samo usred leta,
a ti si tada odavno na drugom mestu –
u kosi pronalaziš
značenje jutra.

Početak rođenog dana

Danas je bio dan za zapaliti sveće
odgristi fitilj,
oguliti kamen (umesto kolena)
popiti more – ovako ili onako.
Ali danas se seli
u stare konobe ili
na more gde svetle ribe.

Danas je duša ostavljena u temelju
između drugog i trećeg sprata gde
Točimo.

Ritualno.

Sutra se mreža drži oko vrata
a ne oko nogu.
Pliva se između rebara, ključno, prsno.
Sutra se krvna slika razlaže na talase
u mračnim komorama.

Danas je dan za posaditi cveće i sveće
da se prime u kamenu
i plamen, i koren i
život.

Na jednoj maloj čudnoj uvali mora

leži
ono što smo bili,
dok drugi gledaju
ono što jesmo.
I jedno i drugo pere more.

A ima i jedna mala čudna ravnica
gde se dolazi bez pitanja
gde raste korov kojim se hrane
i neko čudno bilje koje
miriše na leto i
male bele ptice.
I jedno i drugo pere znoj.

Ima jedna mala čudna neravnina
odakle potičemo.
Tu voda kruni kamen
pa se on oblikuje kako vodi prija.
To je ta različitost u moći:
neko udara, neko (se) oblikuje.

Ima jedna mala čudna uvala
gde se sastaju more i (ne)ravnice
gde mladost glođe svoju kosu
i ispljune potomke.
Na kamenu raste cvet preko kojeg
neko pređe
i okonča.





RADMILOVIĆ, Gorica (1992). Diplomirala i masterilala na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu, na Odseku za srpsku književnost i jezik. Zaposlena kao stručni saradnik na projektu Leksikon pisaca srpske književnosti u Matici srpskoj. Piše poeziju, prozu, pozorišnu kritiku i naučne radove. Objavila knjigu poezije pod naslovom Striži masku, konak nemaš (2017). Priredila: Pavle Solarić, Ulog uma čelovečeskoga (1808) (sa Milenom Zorić), Novi Sad 2019; Jovan Ljuštanović, Pozorište kroz zečje uši, Novi Sad 2021.

AMINA BULIĆ: OFELIJAMA

Amina Bulić

Ofelijama

U bistroj vodi lješkare modre maćuhice
ustrepjela ljepota nadražuje oči
alabasterno tijelo
Ofelije
utihnulo je od svijeta

Spavaj, Ofelijo,
iz nečijeg srca nikad neće nići rutvice,
ljubav nije prijetvorno lice tvoga gospodara
dom ocvao u ljubičice neće sagraditi
njegovi drhtavi prsti
koji će te ovjenčati krunom od tratinčica
u pokori na glavi da je nosiš
strpljivo usamljena u ljubavi

Spavaj, Ofelijo,
niko neće nahraniti tvoju djecu
gladnu majčine sreće,
svojim suzama ih nećeš napojiti
jer od soli se žeđa,
stran im svijet nećeš ugrijati
zagrljajem dok im samoću
predaješ u zavjet

Ne rađaj grešnike, spavaj, Ofelijo,
neko će ih već zatrovati gorčinom
koju potajice, namjesto njih, ispijaš
dok se kruniš poput tamjana
čiji miris komeša se u prazninama
Svetog

Spavaj, Ofelijo,
tvoj gospodar ne očekuje da se vratiš,
on ne razumije govor bilja
i ruzmarini su uvehli
oko njegova uha,
tamo gdje sada spokojna žuboriš

Prethodni tekstovi autorice: Pjesnici su noćne ptice

SEIDA BEGANOVIĆ: IZBOR IZ POEZIJE

Seida Beganović

Na putu

Da mi je tri obična dana.

Da budem jedno sa svijetom.
Ni nedobra ni nelijepa ni neistinita.
Obična. Ja.

Treba da se vratim kući.
Imaju li žene kuću?
Kada odu – gdje se vraćaju?

Treba da odem iz ove zemlje!
U kojoj svi viču na mene.
U bolnicama, u školama, u sudovima, teatrima,
U hotelima, na kolodvorima.
Najteže mi je kad mi viču iskosa
na desno uho: ne mogu da prođem kroz zemlju.
Kako da budem tada jedno sa svijetom!?

Ako se žene,
kojima u ovoj zemlji trguju,
uhvate za ruke
napraviće kolo
od glavnog grada do granice.
One žive linearno – i nigdje.
Niko ne čuje kada viču na žene.
Radi Zenonovog paradoksa.

Vrijeme je pokvareni mehanizam
kojim se brišu nemili događaji.
Samo to.

Da mi je samo tri obična dana.

Da sve zaboravim.

Žene nemaju kuću.
Imaju matericu. I sjećanja.

Jedino u čemu se razlikujemo
jedna od druge su sjećanja.
I ljudi su ponekad žene?

Tijelo pamti.

Pod klavikulama su
izdaje i ljubav.
Ispod desnog plućnog krila
paralelne projekcije grijehova.
Djeca su u alveolama.
Ispod pregiba grudi su snovi.
I tako – sve do zglobova ruku.

Samo ruke ne pamte.
I drže nas na okupu.

I tako sve do zglobova nogu.
Samo stopala ne pamte.
Da mi je tri obična dana.
Da stanem na noge.
Treba da odem iz ove zemlje.

Vedrina

Volimo drugo,
i druge,
trampimo vječnost za jutra,
zavodljive priče za milost,
znanja vrste pod kožom ućutkujemo
a ispod prozora
uhode smisla prolaze lakim korakom.

Bez nade,
bez straha,
donosimo sa sobom ideju vremena,
da ublažimo nepodnošljivost ove tuge,
živimo onoliko dugo koliko traje – svijest o postojanju,
– magnovenje koje umnožavamo.

(O ženama koje nemaju kuću i tri obična dana, 2014)

***

Dva puta sam umrla.
Sada imam vremena na pretek.
Jedna smrt mi nije bila dovoljna.

Brine me samo paradoks postojanja.
Biće mi je oba puta postalo stvarnije.
Riješila sam problem temporalnosti.
Ali – ne i subjektiviteta.

Trebalo je da rađam.

Ne samo dva puta kao do sada.
Nego da isturim ikru i zagušim okeane.
I poslije sama da je oplodim Jezikom.

(Otresanje pepela, 2006)

Vjernost

Tješim ogledalo.
Znala sam ovo prije njega.
Sve njegove dojave kasne.

Neutješno, tiho poravnava
amalgam kojim sam obložena.
Ispravlja na mom odrazu
nabore tuđih misli o meni

Istrajno u vjernosti.
Uporno i živi i misli
onako kako izgleda.

Jedino ono,
od svih koje poznajem.

(Indeks izgovora, 2005)

***

Treba pisati
Dok ne postaneš pjesnik
Treba pisati
O tuzi.
Dok ne otkriješ da je tuga
Samo vrsta gladi.

Ili o ljubavi.
Pisati.
Dok ne otkriješ da je ljubav
samo posljednja snaga u tebi
kojom držiš svijet na okupu.

***

U mojim prazninama.
Sada je sve opet jednostavno.
Vratila sam se u svoje bezdomništvo.

(Graničnici, 2008)





Seida Beganović (1961, Zenica) pjesnikinja je, romansijerka, dramaturginja, i prevoditeljica. Završila je studij filozofije i sociologije na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Radila kao novinar, profesor filozofije, sociolog analitičar, dramaturg, prevodilac. Sada živi i radi u Skopju, u Makedoniji, kao slobodan umjetnik. Objavljivala je u književnim revijama kratke priče, priče za djecu, poeziju, kao i prevode poezije sa makedonskog, poljskog, ruskog, engleskog. Njena poezija je prevedena na engleski, poljski, ruski, ukrajinski, albanski i turski jezik. Objavila je više knjiga poezije: Indeks izgovora, Otresanje pepela, Graničnici, O ženama koje nemaju kuću i tri obična dana, te romane Intervju sa plavom kućom, Album savršenih trenutaka i Ida i asasini iz reda Havanskog kolibrija. Prevodeći bh. poeziju na makedonski jezik 2018. godine priredila je antologiju bh. poezije pod nazivom Mala antologija neprimjerene poezije o ranjivosti.

ŽELJKO GRAHOVAC: IZ KNJIGE ISTRULOG LIŠĆA

Željko Grahovac

IZ KNJIGE ISTRULOG LIŠĆA

vrijeme je raščerečeno na satovima
očitava se curkom mrvljene zemlje

nijemost nerođenih toči se u mirise,
čije oštrice će sloj po sloj guliti noć
dok ne prodru duboko do zemunica

raseljenih svuda u grkljane u utrobe
prsti stišću krik iz ilovače i iz grudi:
kako utoliti tako gladno ravnodušje,

na koje dno je sigurno urasti polako

iako, lijepa je zemlja u kojoj živimo

BLUZ SAMOTNOG KAKTUSA

Jer su ispruženi
Pravci vode posvud
Prostiruć’ se kao pijesak
Kao krik tišine Suncu iz usta

Samo jedan provodi zvukove
Puste laži o početku i o kraju.

U meni su živi sahranjeni
Kao sati spori curci vode:
U bodljama štrče naizvrat
U grobljanskim ukrasima.

Sve je mrtvo nadaleko
Ako se ja pitam o tom.

A preda me da stane iko
Ko nikoga što evo nema
Nožem žednih usta
Urezao bi, na meni,
Ime i prezime smrti

U TRŽNOM CENTRU

jeste li sigurni
pitaju
prhki biskviti posuti
mljevenim marcipanom i
čokoladnim mrvicama
s vanilinim šećerom

dok bijeli šum pokreće
i preusmjerava
gumene točkove kolica i noge
kojih ima nevjerovatno više
i brojnošću i prisutnošću
od svih tih poviše njih

jeste li sigurni
pitaju
siluete kubanki i etiopljanki
u dugačkom nizu pakovanja pržene kafe
nije više važno na kom tačno jeziku
bitne su poredanost i predanost
a jezik je valjda jedan tvoj

dok iz nedohvatne udaljenosti
kao iz sjećanja
zvučnici nevidljivi poput krila pčelinjih
u roju koji se čas primiče čas osipa
emituju akorde i riječi pjesme
poznate al ne-znam-koje

jeste li sigurni
pitaju
sanjive i malo iskošene glave
ananasa kokosa papaje manga kiwana
na polici ukrašenoj svim-baš-svim
fale samo još egzotične ptice

dok se bezbroj mirisa na čudan način
očituje svojom zaptivenošću
ili svojim odsustvom
poput nepreglednog okeana cvijeća
iznad kojeg uporno hukti vjetar
i vri poljem morska bolest

jeste li sigurni
pitaju
u nijemom zijevu kućne papuče
sive modre žute zelene crvene i ljubičaste
za svakog gosta mogle bi nadostat
kad bi bilo vremena za doći
i još za dočekati sve

dok prepunjenost i praznina
ne prestaju s plesom
koracima što se stapaju odsvakud
šumno-bešumno i zaigrano-nepokretno
u prostoru unedogled razmotanom
pod teretom bez ikakve težine

jeste li sigurni
pitaju
iz usta kasirke uokvirenih
bezbojnim karminom
da je to pin-kod
da ste to vi





Željko Grahovac rođen 10. 07. 1955. u Zenici, profesor filozofskih i socioloških disciplina, radio kao predavač u srednjoj školi, kao urednik u GIK “OKO” iz Sarajeva i kao bibliotekar-informator u Gradskoj biblioteci u Zenici. Živi u Zenici. Pjesnik, književni kritičar i esejist, aktivno se bavi književnošću već tri i po decenije.
Objavio zbirke poezije “Sveto rastrojstvo”“Veselin Masleša” (1986), “Bol, boja Božje milosti”, “Zalihica” (2008), “U oba roda”, Gradska biblioteka Zenica (2014), “Dva lica jednine”, “Planjax” (2018), “Zarez, sam”, Gradska biblioteka Zenica (2019), kao i monografske knjiživnokritičke studije “Anđelko Vuletić, pjesnik žeđi i poruge”, “Grafex” (1998), “Staništa i prominuća svjetlosti”, “Napredak” (1999), knjigu eseja i kritika “Sricanje i nicanje”, “Sarajevo-publishing” (1999), panoramu najnovije bh. poezije, sa mikroesejima “Ponestaje prostora”, Delta” (2000), te antologiju sa studijama “Dahom i sluhom kroz hrvatsku poeziju XX. stoljeća”, CKO Tešanj i “Dom štampe” Zenica (2001) (prvo izdanje HKD “Napredak” N. Travnik, 1997.). Tekstove poezije, eseja, kritičkih osvrta i studija objavljivao u dvadesetak književnih časopisa u BiH i u okruženju. Prevođen na slovenski, makedonski i njemački.

NIKOLINA TODOROVIĆ: VANREDNO STANJE

Nikolina Todorović

VANREDNO STANJE

ruke
ruke
nisu beznačajne

ruke ako tvoje slučajno dodirnem
mogu pokrenuti
nezaustavljivo crvenilo u obrazima
neograničene gluposti koje izgovaram
brže nego što Lucky Luke
iz revolvera upuca vlastitu sjenku

ruke
ruke
(nespretni dodir po najosjetljivijim
dijelovima postojanja)

mogu pokrenuti
vanredno stanje

DIVOKOZA

preživjela najsurovije zime
u potrazi za nemogućim biljem
borila se i bježala od grabežljivaca
jačih i težih od nje
ozdravljala išla dalje
penjala se
penjala
donijela na svijet život
sve ispočetka prolazila
tražila vodu gdje je nema
branila mlado od grabežljivaca
učila ga da se penje
popela se na vrh svijeta
za život
ubio je samo jedan metak
slabiji i lakši od nje
a mlado pobjeglo
na iste staze
koje će ga dovesti
na vrh svijeta





Nikolina Todorović rođena je 1995. godine u Sarajevu. Završila Srednju muzičku školu u Sarajevu. Studentica MA studija komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu.
Dobitnica je nagrade Mak Dizdar 2021., koju dodjeljuje književna manifestacija Slovo Gorčina u Stocu za najbolju prvu neobjavljenu knjigu pjesama. Njena priča Slovo ušla je u uži izbor trećeg regionalnog konkursa Živjeti queer život, koji raspisuje Queer Montenegro. Pjesme su joj prevođene na engleski, francuski, ruski i gaelski. Svoju poeziju čitala je u okviru manifestacije 59. Sarajevski dani poezije. Uvrštena je u zbornik Rukopisi 44.
Trenutno je dio projekta Ženska čitaonica: fabrika književne kritike, koji organizira Ženski odbor P.E.N. Centra u BiH, i u kojem piše književnu kritiku o savremenim djelima regionalnih i svjetskih autorica. Istraživačica je na projektu Historija queer života u BiH koji organizira i vodi Sarajevski otvoreni centar. Na portalu Lgbti.ba redovno objavljuje kolumne i prikaze iz svijeta queer kulture i života, a na portalu Prometej.ba piše književne kritike, komentare i osvrte. Nositeljica je projekta koji se bavi kulturom antifašitičkog naslijeđa Nijemi svjedoci: zaboravljeni spomenici i izgubljeni glasovi kojeg sprovodi u okviru IMEP-ovog granta New Voices za građane/ke novinare/ke. Jedna je od urednica elektronskog časopisa Libartes.

IVANA ĐUKIĆ: POSTOJANOST U ČULIMA

Ivana Đukić

Oskaru Daviču

Taj neprebol
Da sve što je stvoreno
za tren nesta.
Ta žudnja da čovjekova se mržnja
ugasi dovijeka,
pa makar se
život i smrt vječito ponavljali.

Ti osnovi
trajanja
U ljusci postojanja

Profano biće ljudsko,
naspram mistike svemira.
Lice bubuljičavo, otrcano –
na fasadi savršenog univerzuma.

Nespremnost bića
da spozna
saznajna djejstva
igrokaza
kojim život nasta –

U neravnotežnoj želji
za zemaljskim
s brigama
izvan nebeskog kruga

Čovjek je čovjeku
prolaz tijesni
za djelokrug
nečovještva

Kako pronaći pejotl kad je tu ,,Drive-in Mc'Donalds”?

Uniformo ispečeni komad mesa

Kako pronaći tu postojanost u čulima
U realnostima o kojima Kastaneda piše, izvan koncepata realnosti – a unutar svačije sopstvene.

Kako ispunjenje prepoznati – kad je tu samo zadovoljenne čula?!

Pitati se ovo
je isto kao i tražiti da u savršeno konzumentsko-potrošačkom društvu suton iznad poglavlja

Kako pronaći unutrašnju realnost, kad ti se niz usta cijedi genetski modifikovan sir?!

Kako doseći visine unutar dubina – kad sve što se od tebe očekuje je da staneš u red. Ostalo je kažnjivo zakonom, ili u najbolju ruku neprepoznato.

Kako fizičkim putem doživjeti vrtoglave metafizičke staze, kad sve što se tebe očekuje –
je da fizički postojiš?

Država ne daje subvenciju za tvoj duhovni razvoj – ali itekako za prostor u fizički obitavaš

Kako se konektovati sa višim sferama, kad biljaka više-faktički i nema?

Bliska su nam zemaljska razmišljanja – a iz ruku pakla,
zvanog održavanje života u tijelu, nijesmo odmakli ni milimetar

Kako uživati na vazduhu, još uvijek dostupnom neplatiocima – kad vam je neko uzeo i taj jedan hemoglobin, koji je vozio kiseonik do vaših ćelija

Kako ljubavlju spoznati trenutak preobraženja,
kad sve što je od ljubavi ostalo
je visinskog bilborda osmjeh zadovoljne porodice trgovinom

U žrtvovanom univerzumu, tragovi postojanja u odstojanju su od postavki izrečenim ćytanjem prije bivanja. U kom riječ, kao takva, ništa nije mijenjala – do GRANICE NAŠIH SVATANJA





21.6.1984. u Podgorici. Nakon završene gimnazije, i prvog Fakulteta molekularne biologije i fiziologije u Beogradu, upisuje Fakultet za crnogorski jezik i književnost na Cetinju. Dobitnik velikog broja nagrada u okviru Scene svih kreativnih, Stojana Simića – Krpice, učesnik finala Međunarodnog književnog festivala u Novom Sadu u kategoriji: slam poezija, na underground sceni u Skc –u u Beogradu ,,Poezin” – Milan Mijatović: brojni nastupi. U izdanju Fakulteta za crnogorski jezik i književnost objavljena joj je drama ,,Sveta misija Ćirila i Metodija”, koja je takođe igrana u njenoj režiji i osim na Fakultetu, predstavljena (pored knjige) i na ,,Njeguškom kulturnom ljetu”, 2019. Autor i osnivač dramsko – koreografskog centra ,,Koreografski centar 21” za edukaciju i osnaživanje mladih kroz pokret, ples, igru i riječ: koji je realizovan u više navrata u Beogradu i Ohridu, u saradnji sa osnovnim učilištima ,,Kliment ohridski” i ,,Hristo Uzunov”, gdje je rad i prezentovan u Domu kulture, i u okviru Ohridskog festivala. Na portalu ,,Avlija” priče ,,Gostoprimstvo”, ,,Kosač”, ,,Jutro”i pjesme. Učesnik Međunarodnog festivala dječje poezije ,,Krilata Seošnica, 2019.”, Rožaje, zatim više puta ,,Ratkovićeve pjesničke večeri” – u Bijelom Polju, internacionalnog poetskog festivala ,,Dani Hasana Kaimije”, 2019. Zvornik, u biblioteci ,,Iskra”, Kočani, 2019., prezentovala svojim radom (osvrtom) 40 godina stvaralaštva akademika Sretena Vujovića, učesnik prvog međunarodnog književnog susreta u Petnjici, 2019., pod nazivom ,,Epika Avda Međedovića”, a takođe, iste godine i internacionalnog festivala ,,Balkanska sredba” – u Makedoniji. Iste godine izlazi i knjiga ,,Cross culture” – u izdanju ,,Crnogorskog kulturnog foruma” – sa Cetinja. Učesnik 51. Ratkovićevih večeri poezije, u Bijelom Polju.