ILHAN PAČARIZ: EMPATIJA U CVATU

Ilhan Pačariz

EMPATIJA U CVATU

Fokusirano gradimo kulise.
Glumatala glume glumčine.
Empatija je u cvatu. Ona
mete nutrinu. Na nju sleće
pčela bola. Obasjava potmulu
grmljavinu u žilicama korena.
Tu zebnju delimo kao šaku
mladog, koštunjavog voća.
Otima se jecaj presrećnima.

Ilhan Pačariz je rođen u Prijepolju 1983. godine. Diplomirao je komparativnu književnost i bibliotekarstvo na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Pored poetskih, piše prozne i dramske tekstove, kao i književnu kritiku. Objavio je tri pesničke knjige: Sobni nomad (2011); Oniričke pesme (2015) i Vrtlog (2019).

MUHAMED ABDAGIĆ: PO BAŠESKIJI

Muhamed Abdagić

POŠTEN

Misao mi jedna iznenada sinu
Emir vaiz bi učinjen surgun
što je govorio istinu
i što je bio pošten

Pa neka ti je to nauk
mula Mustafa
i vo je pošten
al volove kolju

MOĆ

Danas je uklonjen s položaja
jedan od onih najglavnijih
i do paše

Bio je strog
i držao vlast čvrsto u ruci

A nije imao bog zna kakav rukopis

ISPLATILO SE

Jaki prijatelju
Utješi se. U Uglu sam
Pešteri same udnu
na nadgrobnom spomeniku
značajne riječi pronašao:
Sto godina Alja djevovala
Sto godina nevovala
Sto godina udovala
opet Alja mlada umrla

NESPORAZUM

Jaki prijatelju
Nikako mi ne izlazi u gradu
ono što smislim kod kuće
i istina je ono što je rečeno
kućni hesap ne ulazi u čaršijski hesap

PRODAJA PJESNIKA

A kad prijatelju mom od boleštine
ovce polipsaše
pa on ode popu
i upita šta da radi
i on reče osuši
i snesi te prodaj
i uzećeš pare
i on osuši
i snese
i prodade i uze pare
ali umrije i sam
i zanavijek

Pripredio Dino Lotinac





Muhamed Abdagić rođen je u Sjenici 1916. godine. Pohađao je Veliku medresu kralja Aleksandra u Skoplju zajedno sa Ćamilom Sijarićem. Zbog određenih političkih ideja bivaju izbačeni iz nje. Kao student Pravnog fakulteta u Beogradu uključuje se u narodnooslobodilačku borbu. Tokom Drugog svjetskog rata bit će proglašen izdajnikom i u nekoliko navrata će ga hapsiti i osuđivati. Sve je to ostavilo veliki trag na njegov književni rad, kako u tematskom smislu, tako i u kontekstu njegovog zabranjivanja i osporavanja, pa je i do danas veći dio njegovog književnog opusa neobjavljen. Umro je 1991. godine u Novom Pazaru. Najznačajnija djela su mu zbirke poezije: Feniks, Lutajući brod; knjige drama: Tri drame, Zamka, pripovjetke Zemlja; romani: Feniks I i II, Tvrdi grad, Duge studene zime. Posthumno su mu objavljene knjige: Iza Moreno (poezija), Ramiza (drama), Tatli džan (roman), Sandžak i u njemu Sjenica (priče), Iz Feniksovog gnijezda (sabrana poezija) i Po Bašeskiji (poezija).

MARIJA ŠUKOVIĆ: U POČETKU

Marija Šuković

U POČETKU

U početku, kad bijaše riječ
to ne bi ona kojom danas zborimo.

Jezici bijahu nijemi u vremenu svetog čula.

U početku, kad sve je bilo jedno
muzika je dolazila iz očiju;
ko krila zbunjenih leptira
treptali su kapci slijepog orkestra.

U početku, kad sve je bila noć
svakom je zvijezda bila iza čela
u početku
a onda vrisnu vladavina tijela
pad u čovjeka i svjetlo dana
i progledasmo
pa se pokrismo od srama
mijenjasmo sveto za zemaljska čula
i osudismo se na tijela trula
s pretpostavkom duše
da nas stid i strah ne uguše

maštu skupismo od zvjezdane prašine
i otpoče ljudsko vrijeme neistine

i bi pola noć, i bi pola dan
život robijanja sa utjehom sna





Marija Šuković je rođena 1993. godine u Trebinju. Do završetka srednje škole živjela je u Gacku. Na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Istočnom Sarajevu upisuje Opštu književnost i teatrologiju, koju uskoro završava. Do 2017. je bila na Palama, gdje je aktivno učestvovala u radu Studentskog pozorišta. Posljednje dvije godine živi i radi u Sarajevu, te uspješno objedinjuje poeziju, pisanje i glumu. Objavila je zbirku poezije Onostranost je prilika.

IVONA JUKIĆ: SAMOĆA PISANJA

Ivona Jukić

SAMOĆA PISANJA

Dok kaldrma ne izbije posljednje sjećanje
u tebi buđaju odgovori na prethodnu noć.
Čime i koliko nisu ispravna pitanja,
ali tebe niko ne umije pitati tako da mu
prospeš zrnca duše na mokre dlanove.
Tama iznutra optočena je nježnom svjetlošću,
muči ti se duh u visini stoljetnih stabala.
Ne nalaziš dom jer on nije blizu,
a čini se kako ga odavno više i ne tražiš.
Sva osjećanja su pod anestezijom, osim jednog,
pripadanja toplom, krvi i mesu, svom,
pod jagodicama prstiju fijuče hladan vjetar,
tako i među ćelijama u tvom srcu.
Puštaš jedino samoću na tvoj blistavi prag,
zorom joj sviraš dobrodošlicu u mali, prazni stan.

BROD ZA NIKUDA

To tako krene, vodopad riječi,
stisnutih među zubima,
procijediću vam koju da pokušam i ja dati
neko ime ili dva.
Slatko ništa i mekana bjelina
pod mojim stopalima, među dlanovima,
svira mi noć po žicama,
po pršljenovima muzike.
Spuštaš mi uspavanku u žile,
trudim se da ti ne izmičem tlo pod nogama,
ali jača sam nego što sam mislila,
sabila sam nekoliko emocija
u gužvu ovih malenih redova.
Pokušavaš iskočiti iz kreveta, ali ne ide.
Ovo je brod za nikuda.





Ivona Jukić rođena je 1983. godine u Sarajevu. Završila Pravni fakultet 2007. godine i položila pravosudni ispit 2010. godine. Radi u struci. Objavljivala poeziju u časopisima Odjek, Most, Album i drugi. Učestvovala u Sarajevskim danima poezije, mjuziklu Zlatni trenutak vječnosti, festivalima Pitchwise, Interpolacija i drugi. Organizovala i učestvovala u mnogobrojnim večerima poezije (Prosvjeta, Boris Smoje, Historijski muzej, klub Bock, itd), organizovala performanse (Slučajni prolaznici – Blackbox, Broken doll- Blackbox) i zajedničke projekte sa umjetnicima (izložbe, muzički nastupi) u korelaciji sa poezijom. Prva knjiga poezije Svakodnevna vila, izdavač Buybook, 2009.godina. Druga knjiga spremna za izdavača. Član Pjesničkog društva Equilibrium.

ASMIR KUJOVIĆ: ADAMOV PUPAK

Asmir Kujović

GROB ANE DANDOLO

U mom rodnom kraju počiva Ana Dandolo
Od dužda što oskvrni svetinje Carigrada
I Lisipove konje doveze gondolom
Pod uzde vještim meštrima renesansnih brada.
Neostvareni razvratnici, krvnici, silnici
Grijesima opasaše dvor mletačke snaje
Sveteći se svecima za lične belaje,
Pod stijegom pravovjerni Hristovi ratnici;

U doba kad i đavo vjerovaše u Boga
Princ monah odjenut u Izrailjevog pastira
Kroz svoju put, prokrči put do tog manastira
Da nemanjima svojim obogati uboga.
Druga drugovenčana Prvovenčanog Stefana
Mamljenog od dvoglavoga orla, iz dva Rima –
Vavilona iz viđenja svetog Jovana
S Kulom što smiješa jezike neimarima;

Gledala je ove krotke bregove i polja
Gdje po mjeri njene stope svaki dol se sklada,
Gdje i sebar motraše kao sa prijestolja
Jer zna odvajkada – da vas svijet mu pripada.
Usnula je u naručju apostola Petra
Kom sila počivaše u njegovoj slabosti;
Duh otklinjanja sabran iz četiri vjetra
Kroz trave je razvlasti od svih vlastitosti.

ADAMOV PUPAK

Izdubih rupu Adamovog pupka
Ko duplju oka, uha il dušnika,
Da sja s-Ja kalem galaktičkog klupka –
Zvjezdane mreže mojih doušnika.

Iz svih edena privremenih virim
Onaj Dan uskrsnuća i lomače,
Jade žudnjama opsihirenih i Rim –
Idolatriju rodne ilovače.

Uviru ko u slivnik sudopere
Mrve glodanih žrtvi pokajnica;
Čašu smrska sopran iz opere
Horoskopskih krsnih obratnica.

Pojam pojma po jami toj zajmi
Onaj što je u meni poput Suca:
Ko robu roba na probu mi najmi –
Jer sve što želim želim iz želuca.

Tom igračkom iz doba Pilata
Služi se još mnogi Gibelin i Gvelf;
Došaptava im sablazan krilata
njen naziv: „Crucify Jesus by yourself”.





Asmir Kujović je rođen 1973. godine u Novom Pazaru, a od 1990. živi u Sarajevu. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu na Odsjeku za književnosti naroda BiH. Objavio je zbirke pjesama ,,Vojni sanovnik” (Oko, Sarajevo, 1997.), “Zagrobni život” (Omnibus, Sarajevo, 2000.), “Vidikovac” (Buybook, Sarajevo, 2014.), ,,Nestorov pehar” (Buybook, Sarajevo, 2019), te roman “Ko je zgazio gospođu Mjesec” (Vrijeme, Zenica, 2002.). Objavljivao je i eseje, putopise, priče, književnu i pozorišnu kritiku. Za roman “Ko je zgazio gospođu Mjesec” nagrađen je Godišnjom nagradom Društva pisaca Bosne i Hercegovine za najbolju knjigu objavljenu u 2002. godini, dok je za zbirku poezije ,,Nestorov pehar” dobio nagradu ,,25. novembar” za najbolju knjigu objavljenu 2019. godine u BiH. U Beču je 2005. objavljeno dvojezično izdanje njegove zbirke izabranih pjesama pod naslovom “Das versprochene Land /Obećana zemlja” (Wieser Verlag) na njemačkom i bosanskom jeziku. Pjesničkim, proznim i esejističkim tekstovima zastupljen je u brojnim antologijama, pregledima i panoramama savremene bosanskohercegovačke književnosti u zemlji i inostranstvu. Pjesme i priče su mu prevođene na engleski, njemački, francuski, turski, flamanski, makedonski i slovenački jezik. Dobitnik je i književne nagrade “Pero Ćamila Sijarića” manifestacije Sandžački književni susreti.

ARMIN ŠALJIĆ: SEHARA DAMARGARDA

Armin Šaljić

Sehara Damargarda

Pojavio sam se kao meteor
u oblačnoj noći
iznad ruševina pustog grada,
u okolini Damargarda.

Došao sam na Dan ravnodnevnice
ili na Dan izlazećeg kita,
jednog od brojnih praznika u kalendaru izumrlog naroda
o čijem postojanju svjedoče alati od drveta
i poneka kost.

Nazvan sam imenom saborca
i vjenčanog kuma hrabrog vojnika
koji se borio u dolini Tungara,
trinaeste godine od velike poplave svijeta.
Dva ratna druga umrla su od kuge
ili neke čudne bolesti
na putu ka planini Morderdin.

Dok sam učio da hodam
našao sam se na putu sveštenika i dobročinitelja
koji su mi podarili savjete
i zamolili me da ne postojim.

Tokom života sreo sam mnoge koji su rođeni
na Dan izlazećeg kita,
na Dan svetog jaguara,
pa i na Labudovdan,
kao i na brojne druge praznike,
jer je u Daramgardu svakog dana neki praznik.

Moji preci pobijeni su bez borbe,
a u nasleđe su mi ostavili amanet,
ozbiljna pitanja:

Zašto si došao, ko si ti i dokle ćeš ovako?





Armin Šaljić (1982) diplomirao je filozofiju i sociologiju na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Odrastao je u Sjenici a živi u Novom Pazaru gde radi kao profesor i novinar.

SEAD HUSIĆ: O ČEMU GOVORIMO KADA ŠUTIMO

Sead Husić

Austro-Ugarska berza

Kada su pucali na prestolonasljednika,
londonske, bečke i berlinske berze
više su govorile o njegovoj smrti negoli
o novoj vrijednosti kojom bi trebalo
kupiti iluziju. Štampa je pisala o britanskim
naporima da rata ne bude dok je Princip u tvrđavi –
kao u maloj sirotinjskoj kući – sanjao slobodu.

Bečke dame na svoje grudi stavljale su
zadnje zalihe krema iz oskudnih dućana, dok
se u kafanama, bečkim i provincijskim, naivnošću
pjevalo o ratu. Rekli su im: doći ćete prije Božića?!
Došli su koju godinu poslije, s proljeća,
kada se ptice vraćaju u plodne ravnice,
kada su očevi ostali zatrpani snjegovima…

Fašizam

U romanima Herte Müller ne vidim na
kojoj strani ulice je sunce. Šta je ono
što je u romanu? Na marginama ne želim
bilježiti svoje impresije o zlu niti se baviti formom.
Ne želim čitajući Hertu pomisliti kako bi ova
bilješka imala više smisla da govori o Keruši i njezinim
kučićima. I to je, pored lirskog zalaska, pjesma prepuna zla.

Zagledan nad prethodnim, pitam se da li bi
imao više izgleda za Nobela ako
budem pisao o fažizmu.
O ratu mnogi čitaju i pišu.
O blagom lirskom zalasku, sličnom
maslačku kada odleprša,
niko se ne usuđuje javno govoriti.

O čemu govorimo kada šutimo

Kada šutimo o čemu govorimo?
Kažeš: pjevati je lahko!
Kao pahulja snijega koja,
čim bi je gurni, bivala veća i
radosnija poput trenutka
kada majka, gledavši kroz prozor,
ugleda oca kako dolazi nama.

Tada soba postaje veća!

Šutimo?

Čekamo šta će otac reći…
Znamo – u gradu je zebnja: cijene i lokalni
psi poput novogodišnje varke pred našim
očima, radoznalim i snježnim, rastu kao da bježe.





Sead Husić rođen je 1986. u Tuzli. Srednju školu završio je u Banovićima, a 2010. diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Tuzli. Poeziju, prozu, eseje i radove o književnosti objavljuje u književnim časopisima i na književnim portalima. Objavio je knjigu poezije Na tragu modernizma 2015., knjigu kratkih priča Čovjek koji piše priče 2017. i knjigu poezije Stvari 2017. godine. Poezija mu je prevođena na danski, makedonski, švedski i mađarski jezik. Zastupljen je u antologiji Ny lyric fra Bosnien–Hercegovina. Uskoro mu izlazi nova knjiga poezije pod naslovom Časopisne pjesme. Nagrađivan je za književni rad.

NEDŽAD IBRAHIMOVIĆ: RAZGOVOR O ISTORIJI BOLESTI

Nedžad Ibrahimović

RAZGOVOR O ISTORIJI BOLESTI

Konačno znam, velim,
zašto ne voliš Cuaronov film
“Gravity” i zašto ne voliš roniti.
Zašto?
Anđeo!
Pali anđeo, misliš?
Wendersov, onaj koji je zbog ljubavi
odbacio krila.
I radi tebe sam postala
smrtna!? Kad god te ostavim samog
ti popucaš po šavovima.
Smije se i odlazi.
Na 118. stranici Kulenovićeva romana
koji čita podvukla je citat iz Pascala: “Beskrajni
prostori neba me užasavaju.”
Svojim djetinjim rukopisom je dopisala:
24.3.2010., prva srijeda našeg poznanstva

KAD DRUGAČIJE PADNE, LJUBAVNA PJESMA

Deset godina smo zajedno
više-manje
I dok usisava prašinu zlatne
čestice kovitlaju joj se oko glave
kao aura
Mogao si ovo i ti nekada, veli

Prašina je kozmičkog porijekla
i jedan je pjesnik strahovao
da će drugačije pasti
kad padne na njega

To što usisavaš, to je
kosmičkog porijekla
, kažem i
mislim na romantičarske pjesnike
koji su se družili sa zvijezdama

Dok preuzimam cijev usisivača
ona više nema auru i oko mene se
ulančavaju Audijevi prstenovi

Draga, kad nam ono ističe
registracija?

REZIDENCIJA

Uzeo sam je bez pitanja drsko
na kraju hodnika tat obični
Ništa nije tako pusto kao biblioteka
bez bibliotekara kao knjiga
bez čitaoca

Sa zanosom i strepnjom počinjem
čitati najljepši dio svog djetinjstva
A onda kao dječak pred prvi seks
Nakon stranice i po napuštam
svoju želju Odustajem

Bojim se da to nije to velim
prijatelju kod koga ću zanoćiti
prije nego ujutro pođem u Skopje
na rezidenciju za pisce
Nije to to

Kod njega spavam u krevetu
u kojem je na proputovanju
umro zajednički prijatelj
iz djetinjstva I sasvim mi je
udoban taj krevet, prijateljev, dok
mislim kako bi svakako
jednom trebalo napraviti i neku
rezidenciju za čitaoce





Nedžad Ibrahimović rođen je 1958. godine u Tuzli. Završio Pedagoški fakultet u Osijeku a postdiplomski studij iz književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Doktorirao na Filozofskom fakultetu u Tuzli iz oblasti književnosti Bosne i Hercegovine. Završio televizijske studije na Media-akademiji u Hilversumu (Nizozemska). Utemeljivač i glavni i odgovorni urednik časopisa za kritiku i umjetnost teorije Razlika/Difference (razlika-differance.com). Nagrađen prvom nagradom Fondacije za kinematografiju BiH za scenarij za igrani film ”Kuća na otoku”. Nagrađen nagradom Fondacije za izdavaštvo BiH za knjigu pjesama ”Mala povijest smrti i pisanja”. Kao Fulbright profesor 2006-2007. predavao ”Južnoslavenski film“ i ”Južnoslavensku književnost u egzilu” na University of Washington u Seattleu (USA). Obavljao funkciju Predsjednik PEN Centra BiH 2014-2017. Na Filozofskom fakultetu u Tuzli predaje teoriju književnosti, na Univeritetu Donja Gorica u Crnoj Gori predaje teoriju filma.

STANA DINIĆ SKOČAJIĆ: USPAVANKA ZA GRDODRUSA

Stana Dinić Skočajić

PRED SAMO SVITANJE

Ovde si
u ovim prozorima
i u zavesama
gladna skramo

Jer nigde nema
tako prozirnoga mraka
i za tebe hranljivijeg daha
kao moga straha

što ti se uz krila
sve bežeći od tvog zeva
i uz krljušt nahvata

kao hladna rosa
za duboke majske trave
i glave cvetova
pred samo svitanje

BEZ GLAVE I TELA

Ujutru na stazi
samo kljun
krilašca
i nožice

bez glave i tela

Kao da je dete nemani
pokušalo da nacrta
pticu

ČEŽNJA ZA STRAHOM

Svi su te se
ustravljivali

A kada bi zimi
dugo lenčario među korenjem
rano proleće je prožimala
masovna čežnja

za strahom

na koji si ih
eonima navikavao

U TOME JE STVAR

Ti takođe doručkuješ
ručaš i večeraš
u tome je stvar
o kojoj se ćuti

Ponekad se nekome smiluješ
pa zaspiš bez večere

Pred zoru ćeš zato
još sanjiv
sažvakati bana državu
i sa čistog neba
kao da otkidaš džinovske ribizle
ubrati avion
pun putnika

USPAVANKA

Uhvatim sebe
kako ti pevušim

Buji paji Grdodruse
snom deteta

O kada bi prilegao
kad bi barem trenuo

smislili bi lako jadni
kako da te iznesemo





Stana Dinić Skočajić je rođena u Strumici, Makedonija. Živi u Nišu. Piše poeziju i prozu. Radila je na radiju i televiziji. Jedan je od pokretača časopisa za kritiku Niški analitičar. Bila je umetnički direktor Književne kolonije Sićevo. Autor je održivog projekta Dani Stevana Sremca i pokretač nagrade Stevan Sremac. U časopisu Gradina uređivala prozu. Dobitnica je nagrada Milica Stojadinović Srpkinja i Slaviša Nikolin Živković. Zastupljena je u brojnim antologijama od kojih je najnovija antologija srpskih pesnika Mačke i slikari (Dubravka Đurić, Biljana Obradović) nedavno objavljena u Americi. Prevođena je na engleski, ruski, španski, italijanski, poljski, bugarski i makedonski jezik. Članica je Društva književnika i književnih prevodilaca Niša, kao i Srpskog književnog društva. Objavljene knjige: Gladna tama, poezija, Bigz, 1996; Mrtvi smo ozbiljni, priče, Narodna knjiga, 2001; Strašne strasne veze, roman, Narodna knjiga, 2002; Tu si, ptičice, priče, Narodna knjiga, 2004; Noć u golom vrtu, pesme, Narodna knjiga, 2006; Vlažni cvil, pesme, Narodna knjiga, 2008; I povedi me tamo, pesme, biblioteka Stefan Prvovenčani, 2010; Teglice za bubice, pesme, KOV, 2015; Biće snega, pesme, Zavod za kulturu Vojvodine, Novi Sad, 2017; I neka mi neko posle kaže, priče, Društvo književnika i književnih prevodilaca Niša, 2018; Ako moram zdravo da se hranim, knjiga za decu i odrasle, Niški kulturni centar, 2019.

SAFIJA VEHABOVIĆ – PARGANLIJA: NEKO SASVIM DRUGI

Safija Vehabović – Parganlija

FARK

Zvuk kabale na jezeru Sapandža
oživljava oktobar.
Tvoj miris nanosi vjetar sa
zapadne strane.
Sjedim na obali i oplakujem
genocid lišća.
Žena u šarenim dimijama mi
pruža slatko od kestena.

Konačno, shvatam da sam na
Istočnoj strani,
daleko od putanje tvojih obrva.

DISKONEKCIJA

Slika muškarca sa
šeširom i cigaretom
među prstima
se zamrznula.
Prespavat ću ovo proljeće.

ZADNJE PUTOVANJE

Narukvica od rudrakshe se prekinula.
Možda nas je zato na putu za Grčku
napustio posljednji čovjek,
čist kao pogled svećenika.

NEKO SASVIM DRUGI

Njene ruke više ne mirišu na život.
Djevojka sa pomorandžama je
napustila tijelo
nekadašnje djevice.

REMINISCENCIJA

Jučer je lopoč isplivao iz
bookmarkera koji sam dobila kao
poklon iz Kine.
Posmatram kako davi slova i
čini isto što ja svakom cvijetu – ubija ih.

Tada sam shvatila da ova kuća
ne zaslužuje ljepotu i zato sam
otkinula ružine glave i položila ih u
knjigu pjesama.

Kada sumrak zakrvari grad,
na mjesto tvog zakupljenog groba,
položit ću pjesme i presovano cvijeće.





Safija Vehabović-Parganlija – završila Srednju muzičku školu i Filozofski faklutet u Zenici. Trenutno pohađa magistarski studij na istoimenom fakultetu. Dobitnica nagrade Slovo Gorčina i prve nagrade za mladog pjesnika na Ratkovićevim večerima poezije. Autorica je dvije zbirke poezije: Sapfini magijski harfovi i Kuda odletješe Ibrahimove ptice?  Članica je nekoliko poetskih grupa i učesnica raznih poetskih manifestacija. Poezija joj je objavljivana u mnogim domaćim i stranim časopisima i zajedničkim zbirkama poezije.