Haris Zekić

Abominacija

U crnim hronikama hronično oboljela slova
i kaputi drumskih razbojnika kašlju
na potrošena rebra

I ti me pitaš zašto sam mrzovoljan
i zašto mi smetaju šećerasti oblaci
u grudima kurvi koje bih najradije zagrlio
kako to da ljudske oči vide sve
osim očiglednog

Na ulici razulareni kišobrani pod njima fašisti
Opelo moralu i mrlja na licu Božijem
Ubjeđuju svjetinu u tog istog Boga
Zvona zvone
nož silazi niz grkljan
kao rudar u zamagljeno okno

I ti me pitaš zašto bezbožno psujem
i uši ti punim odjecima guščijeg kričanja
Pitaš me zašto raspamećeno preturam
po svojoj utrobi i pitam se kako sam sve to svario
umrijeću od ovako lagodnog života

Zemlja se razboljela od grobova
Povraća iznova
Brda i planine pjevaju pjesme o dolinama
sisate djevice sjedaju vrhovnom svješteniku
U krilo
A ti me pitaš zašto volim rakiju
Zašto punim revolver
Zašto mi se vratne žile napinju
Kao prepuno kravlje vime

Gradovi hladni kao januar
Bezdušno logoruju u mom dušniku
Ne prepoznajem lice moje prelijepe domovine
Prijatelje vidim tek probuđene u mom snu
Koji se zapetljava kao sunce u vinovu lozu

Kuda sam nestao
Znaće daktilografi i hroničari
i rubrika kao portret
kao san
kao mir

Gangsterska

Nemoj da me crniš
u bijelo platno Hristovo tijelo
umotano
odmotava moj moral i svijetli ko zvijezda
Ako mniješ ostat živ
nemoj o običnim ljudima i fudbalu
ko s kijem liježe i ko iz groba ustaje
da dovrši flašu pelinkovca

Nemoj da moram slušat o običnim stvarima
formalucijama koje postaju formule
povraća mi se od stvari koje ljudi gutaju.

Ako misliš da si pametan
zato što ponešto znaš o Velikom prasku
reci mi je li skuplja kanta baruta ili litar tišine
univerzalne mjere su Jeste i Nije.

Ako misliš ostat živ
ne zbori o zborovima i saborima
mudrost je dijete samoće i loš prijatelj ljudi
i ne mogu da ocijenim od kojeg mi je više muka
Zapali cigaru i izuj cipele
čovjeku lakne kad se izuje
umorni su puti i neputi
a koračat se mora sve dok se ne legne.

Jesi li ikad zamislio svijet o kojem je govorio Lajbnic
Najbolji od svih mogućih svjetova?
Uzmeš li doslovno najebo si
a i u suprotnom bi se napatio
ali bi bilo lijepo da ga ima i da to ovaj svijet jeste
Ako nisi voljeo izbjegavaj da pričaš o ljubavi
računam da je tako logično
Ako misliš ostat živ
misli da bi ostao živ.

Deficitarna

Sve je manje vremena
Za ideje i ostvarenja
Puteve i mostove
Drvorede i klupe
U vazduhu
Postalo je iscrpljujuće
Čekati na pravu stvar
Planeta rotira
A vrijeme je vezano
Za propadljivu materiju
Sve je manje vremena
Za pokajanje
Prave Drine su besmislene
Sve je manje vremena
Za čekanje sa lijepim ishodom
Što više ideš naprijed
Više se okrećeš ka unazad
Sve je manje vremena
Za oreol Spasitelja
Kad spas dođe neće imati ko
Da ga dočeka
Sve je manje vremena da shvatimo
Da je sve manje vremena

Haris Zekić rođen je 1990 u Rožajama, u Crnoj Gori. Autor je nekoliko zbirki pjesama i romana Mrtvi čvorovi. Završio je Filozofski fakultet u Tuzli. Objavljuje poeziju u časopisima u Crnoj Gori i inostranstvu; zastupljen je u antologijama.