RAMIZ HUREMAGIĆ: USKORO ĆE SEZONA KESTENA

Posted on 28. Oktobra 2019.17. Oktobra 2019. Objavljeno u PoezijaTagged Ramiz Huremagić

Ramiz Huremagić (fotografija: Rromir Imami)

Uskoro će sezona kestena

Sezona je jedne ljubavne pjesme
Žara više ne dolazi u podne
Vodu više niko ne pije sa izvora
Iz emajliranih šolja na tufne

I sve se provlačim kroz izdužene sjene
Uskoro će jesen i slipavo blato
Tad ljudi hodaju izapranih lica
Pognutih glava pod kišobranom

Prizivati će sunce i vrelinu
Valjda da im opet ispravi kičme
Kao da se voljeti ne može
Garavih prstiju i rasprsnutim plodom

Uskoro će sezona kestena
Odmijeniti još jedno ljeto
Kad iznova naučili nismo
Da je samo u čovjeku drugom

Ono što je sveto

Borska

Szymborska je izrasla iz bora
Od borovine se kovčezi
Prave samo za siromašne
Hrastovinom se dokazuje prestiž

Preselio sam hrastov krevet
Sa mjesta gdje sam kao iznova živio
Na mjesto gdje sam jednom
Smrću ispirao rane od čovjeka

Tamo ne rastu zidovi
Trava je zelena a glina ljepljiva
Borska je smola cijedila
Ono što svi ćutimo

Poeziju da bi živjeli
Potrebno je travu omirisati odozdo
Iz njene utrobe rastu
Trava bor i hrast

Molitva

Pomolimo se
U istini koju nije uprljao čovjek

Čelom da se spustim
Na prvu ispruženu ruku

Usana cjelov
Rosi u svitanju da dam

Tišini precijenjenoj
Neizgovoreni amen

I slobodno da drhtim
Spoznajom da gledam

Ništa nikad nije bilo čudno

Odvrće se čovjek unatraške, ringišpil je u obliku svrdla
Tepsija se kotrlja po kamenu, cvrčak plače
Čuvarkuće isisavaju sok oborene omorike
Sol formira sazviježđa nepokorenih voda
Tapat šapat tuk na utuk, tišine najsporije stare
Zub ispada sa zapada, kupus se kiseli pod nepcem
Prolazno je sablasno, mrak potrebuje prosvijetljenja
Zadnja će da ostane žena, marama u čvor srasla
Dijete neće imati kome da plače, izumiru pokoljenja

O tempora, crnom tintom narisana
O mores, nikad nije trebalo ni da bude
Čuđenja čuđenja, sva ta uzaludna čuđenja

Ramiz Huremagić, iz Cazina, BiH. Rođen 1972. U Sarajevu od 1995. do kraja 2018. Sad u Ljubljani. Živio još u Zagrebu i Kardifu. Bio vozač, seljak, okopovao njivu, kupio sijeno, student, policajac, istražitelj, nezaposlen, direktor, predsjednik, kriminalist, kriminolog, programer, prelamao knjige, izdavač. Sa Izetom Pervizom napisao nagrađivani scenarij za dugometražni igrani film Dim duhana. Sa Anom Isaković napisao a onda i producirao pozorišnu dramu Da li bi htela da se još ponekad nađemo, premijerno izvedenu u aprilu 2019. u Beogradu. Radio na produkciji BBC serijala Days that shook the world – Sarajevo assassination, snimanog u Sarajevu. Objavljene tri zbirke poezije: U svijetu bučnih ljudi, TKD Šahinpašić, 2013.; Čekičanje vremena, 2016., Centar SAMOUPRAVA, te MIOSTRAH, 2018., Centar SAMOUPRAVA. Spremio novu zbirku poezije Anticiklona i zbirku priča i zapisa Grabež. Jedan od osnivača i predsjednik Centra za kulturu, umjetnost i društvo SAMOUPRAVA iz Sarajeva. Član je PEN Centra Bosne i Hercegovine.

PORFIRIO SALAZAR: AQUEL DOLOR FUE EL CARIBE

Posted on 21. Oktobra 2019.16. Oktobra 2019. Objavljeno u Španski / Spanish / EspañolTagged Porfirio Salazar

AQUEL DOLOR FUE EL CARIBE

De lejos tus aguas: sol y sal.
Un cónclave de peces
en tu losa de espumas,
un sótano de nácar/
alquimia del coral.
Una huesa de muertos,
una fosa de africanos muertos
y sus huesos,
pedazos que nadie reclamará,
porque son los huesos sin alma
-lo dijo el esclavista-
de los antiguos habitantes
vencidos,
deshojados,
gimiendo en el rezo que nadie escuchó:
ademán de codicia que fundó legiones
a merced de un rey extraño.

II
El dolor,
como la más sencilla lágrima,
está en el Caribe.
Un fondo de galeones,
un aire de metales.

Una ironía de proa en proa,
naufragio de una pena
en los años que se encienden
cuando inicia un siglo
y comienza a repartir sus máscaras.
¿Cuáles son los antifaces,
la ceniza y la consumación,
quién dejó este caballo que ladra
la guerra entre los hombres,
quién tosió la flema del discurso
que enfrentó a sistemas enemigos?

III
Caribe del mar y de las islas:
a todos nos faltó coraje
para defenderte y defendernos
con el puño de diamante
de quienes hicieron un camino nuevo.

IV
Para muchos:
Caribe puta y guaro.
Caribe borrachera y sexo.
Caribe diapasón de aguas muertas.
Caribe perro y goce.
Caribe plenitud.
Caribe circo.
Caribe carnaval.
Caribe de armadillo y pena.
Caribe lío.
Caribe sementera.
Caribe para tantos.
Tú, Caribe, el mar, mi mar hirviendo penas.
Eres el mar.
Eres nuestro mar.
Eres aquel turbión
de barcazas en el arrecife.
Y eres energía:
la soledad se martiriza
con la flor que no te vence.

V
Un día dirás tu verdad.
Esa llaga escondida.
Un día tu reino,
cegará la pupila del odio para siempre.
Un día nos harás a la mar
sin piedras de infortunio
a nuestros pies.
Ese día,
serás de nuevo cielo.
Y nadie cerrará tu abrazo.

Porfirio Salazar, nacido en Penonomé en 1970, es un poeta panameño. Su obra abarca, entre otros títulos :Selva, Guitarra de fe, Ritos por la paz y otros rencores, No reinarán las ruinas para siempre, La citara del sol, El tiempo de la burbuja, El viaje de la desnudez, Soles en la luna del cantor. Ha cultivado el ensayo en sus libros: El fuego despierto y en La piel en la llama. Ha sido honrado con el Premio Ricardo Miró 1998, 1999 y 2009, poesía y ensayo. Ganó el Premio Centroamericano Rogelio Sinán en el 2008 con la obra: Animal, sombra mía.

SLAVKO JENDRIČKO: LIJEPI STVORITELJ

Posted on 21. Oktobra 2019.21. Oktobra 2019. Objavljeno u PoezijaTagged Slavko Jendričko

MIŠLJENJE JAMA PRIJE I POSLIJE GORANOVE

Iznad kukuruza posve crnog u siječnju širi se bijelo nebo
stisnuto u našim vilicama snažnim poput jazavčevih
iz njih nemamo više kamo stišće se prostor između nas
u neizbrojivim jamama s ishlapjelim ljubavima mržnjom
nakon napornog prekovremenog rada blistavih noževa.

SLAVKO JENDRIČKO: TIGAR MARIJE ČUDINE

Sanjao sam zimske ptice koje su se počele okupljati u jatima
i zvjerski ispod spavaćice kljucati tvoje bradavice iz kojih je tekla
tamna krv kojom su promrzlih srca na smrt ugrijale krila odletjevši
tek kada je sa stropa pao luster ušutjele zvijezde u zjenicama
usamljujući me čekanjem terapeutkinje prirode da me oproljeti tigrom.

INBOX PREPUN SATELITSKIH SNIMKI S RATIŠTA

Ujutro poslije divlje veselice selektira razbijene lubanje
premda ih ne može unakažene identificirati samo sebi
nepogrešivim kriterijem neke odlaže u crne vrećice koje
ubacuje u hladnjače one druge će poslije doručka zakopati.

PORUKA CHARLESU BUKOWSKOM

Ako se mladoj lijepoj elegantnoj političarki u njenim prvim
nastupima u živo rasprsnu vilice od bujice riječi ona si je na
izborima osigurala svjetlo mog srca kojim poput zvjerčice
s lakoćom može manipulirati moćnijim zvijerima do smaka Sunca.

ANKA ŽAGAR: BOŽJI DAR

Nije počinila samoubojstvo zbog umjetnosti čija je maternica
izvor Kupe začahurena u breskvin pupoljak koji se ne otvara
ni jednog proljeća onima s vječitim mrazem na slovima očiju.

KAROLINA LISAK VIDOVIĆ U KUTIJI SLOVA

Hoćeš li mi ikada iz svoje kutije vratiti nasmiješen veliki dan
pisanja pjesama o ljepoti prirode s religioznim suncokretima
pognutih glava u Maljevičevo bijelo na bijelom crni kvadrat.

JUTARNJA DARIJA ŽILIĆ

Na zrinjevačkoj klupi mrvicama peciva asketski budi sunce
svojih usta vrabaca golubova ne blefira iskonskim bolom
zaurlala je na sav glas posjeći će prste platane koju najviše voli.

DOKUMENT SUZANA SLADIĆ

Premda te na cesti definitivno izlomio udarac porschea
ni kirurške bušilice pile škare ni užasavajući bolovi nisu ugasili
izvor estetskog užitka cvjetni si mi favorit s rukama za volanom.

POSMRTNA NESIGURNOST VESNE PARUN

Gledaš me u zelene oči u njima boje te se ptice
ne žuri, kažeš mi, ljubav je čini se tek počela
ako je to doista ljubav novi temelj imperija svijeta.

STIGAO SAM MONIKA HERCEG

Ne tragam
stigao sam
u pustinju
zaglušuje me
muzika pijeska
iz svih usta
koja sam ljubio.

VOZAČ KOMBAJNA DAVOR IVANKOVAC

S dušom vozača žutog kombajna
pšenična zrna sve bliža su zvucima
mrmora večernjih molitvi padajući
u zagrljaj novim bogovima mlinova pekara
metamorforizirajući traume u brašno za
jutarnje mise peciva u toplim ustima vrtićke djece.

NA RIBLJOJ GOZBI

Marijana Radmilović upecala je Bosut
na ribljoj gozbi tugovat će žene
u najboljim godinama
bacajući se svako malo
jedna drugoj u zagrljaj
nisam pokušao ukrasti ni jedan par.

DARKO CVIJETIĆ NA RATIŠTU

Žarko crvena ptica izletjevši
iz utičnice poput svojih egzotičnih rodica
počela mi je kljucati stomak
iz kojeg su ispadale bijele kosti
dižući se poput blistavih noževa
uskim prolazima smrti vedrim kao nebo.

Slavko Jendričko rođen je 1947. u Komarevu kraj Siska. Objavio je preko trideset knjiga, od kojih su najnovije: Strieglovi hologrami, 2017.; Crni krugovi, 2017.; Magijsko zatvaranje krugova, 2017.; Simulacije, 2018.; Crteži jelena, 2018.; Apostolke, 2018.; Logo/s, 2018.; Diverzant, 2018.; Suvozač, 2019.; Rezanja, 2019.; Postaje, 2019.; Prazne cipele, 2019. Uvrštavan je u antologije, panorame i zbornike. Uređivao Riječi, časopis za književnost, kulturu i znanost Matice hrvatske Sisak. Dobitnik Nagrade Grada Siska za doprinos unapređenju kulturnog identiteta Grada (2000.), Plakete sv. Kvirina za ukupan doprinos suvremenoj hrvatskoj poeziji (2006,)., orden Povelja Visoka žuta žita za životno djelo, Drenovci, 2011., dobitnik nagrade “Tin Ujević” za 2014. za zbirku pjesama „Evolucija ludila”, Nagrade Grada Siska kao godišnje nagrade za 2014. godinu, te Nagrade Sisačko-moslavačke županije za životno djelo 2014..

ELVIS LJAJIĆ: O DRAMI ,,SARAJEVO FEELING ” ALMIRA BAŠOVIĆA

Posted on 21. Oktobra 2019.13. Oktobra 2019. Objavljeno u EsejTagged Almir Bašović, Elvis Ljajić

Zbirka Četiri i po drame bosanskohercegovačkog dramskog pisca i profesora Almira Bašovića, objavljena je 2018. godine u sklopu edicije Vrtovi sarajevske izdavačke kuće Connectum. Jedna od drama iz te knjige je Sarajevo feeling.

Sarajevo feeling je generacijska drama i bavi vremenom u kojoj se jedan svijet, odnosno slika svijeta, raspada, a jedna čitava generacija nije u mogućnosti da uradi bilo šta – osim da sluša. To slušanje je dvojako; to je osluškivanje onoga što se događa, osluškivanje potmule grmljavine što se približava, osluškivanje koje graniči sa atničkim proročanstvima – prepoznati (zvučne) znakove i na osnovu njih previdjeti buduće događaje; to slušanje je i poslušnost, ona koja znači odustajanje od vlastitog razmišljanja i prihvatanja tuđih stajališta, objašnjenja, stavova kao svojih. To slušanje je, dakako, i slušanje muzike koja je obilježila jedno vrijeme, koja je bila povezana sa jednim sistemom vrijednosti, i koja može, makar kao sjenu, prizvati prošlost koju je obilježila. Ta grupa mladih ljudi, povezana dugogodišnjim prijateljstvima, ljubavnim odnosima u koji se pomalo umiješa politika, ponekim ljubavnim trouglom, koja stoji pred olujom koja će ih otpuhati sve, i koja im se neminovno približava. Pucnji iz prvog čina, koji se tamo negdje stotinama kilometara daleko i o kojima posredno znaju, u drugom postaju (opipljiva) činjenica, a u trećem njihova realnost, buduća svakodnevnica. Lik Dede, sedamdesetogodišnjeg partizana, koji predstavlja sistem koji se gasi i nestaje, vrijednosti koje su postale tek svoje sjene i koji umire nakon prvog čina, proširuje taj feeling na još dvije generacije. Njegova gotovo proročka predviđanja nisu ništa nego rafinirano iskustvo, iskustvo borbe koje novoj generaciji tek prestoje.

Prethodni tekstovi autora: O romanu ,,Smrtova djeca” Amile Kahrović Posavljak, esej

GORKA LASA: SAL/SALT

Posted on 14. Oktobra 2019.13. Oktobra 2019. Objavljeno u Engleski / English / Ingles, Španski / Spanish / EspañolTagged Gorka Lasa

Sal

He vuelto en el horizonte
de un antiguo silencio,
a su playa olvidada
en la esfera mortal.

He vuelto en el viento
como un astro rebelde,
sembrando en la arena
mi reclamo de sal.

Salt

I’ve returned to the horizon,
the ancient silence,
the forgotten shores
the mortal sphere.

I’ve returned in the wind,
like a rebel sun,
burying in the sand
my sin of salt.

Cósmicamente exhausto

Exhausto de vagar la ruta de la noche cíclica
horizonte que se expande en infinitas espirales
eternidad que aguarda conteniendo el yo supuesto.

Dualidad imposible
vacío generador de tempestades de fuego
viento solar que desgasta las barreras del alma.

Exhausto de la visión que se disipa lentamente
densa neblina de muerte sobre la forma y su esfera.

Lágrimas de sangre fecundan mis manos de poemas eternos
destinados a perderse en el abismo humano de la indiferencia.

Profundamente exhausto
en mis pensamientos se desdibuja el contorno de la esencia
camino ya sin vida hacia el recuerdo inexistente
otra vez, errante sobre el eje de la nada.

Recurrente, taciturno, voluble
ya no volveré de la antigua manera
latente, cósmicamente exhausto.

Cosmically exhausted

Exhausted of wandering the route of the cyclic night,
horizon which expands in endless swirls,
eternity which waits holding the supposed myself.

Impossible duality,
empty generator of fire storms,
solar wind which wears off the barriers of my soul.

Exhausted of the vision which slowly fades away,
dense fog of death over the shape and its sphere.

Tears of blood germinate eternal poems in my hands,
destined to get lost in the human abyss of indifference.

Deeply exhausted,
my thoughts draw the shape of the essence,
I walk lifelessly to the non-existent memory,
again, wandering on the axis of the nothing.

Recurrent, sullen, moody.
I won't come back in the old dormant way,
Cosmically exhausted.

Gorka Lasa (Panamá 1972). Escritor, poeta y artista visual. Ha publicado seis libros; El espasmo y la quietud (2019), Aldebarán (2017), El equilibrio de los hemisferios (2013), La Claridad (2011), Cantos de la legión arcana (2010), Viaje a la lejanía (2007) y forma parte de numerosas antologías y volúmenes colectivos. Es director y socio fundador del Grupo Editorial 9Signos. Miembro de la Sociedad de editores y autores para la gestión de derechos intelectuales SEA Panamá. Miembro de la Asociación de Escritores de Panamá y de diversos colectivos internacionales de escritores y poetas. Estudió humanidades y ciencias del comportamiento humano en el Panamá Canal College. Es egresado de Creación y Teoría Literaria de la Universidad Tecnológica de Panamá. En 2016-2018 cursa estudios de Simbología en el campus virtual de la Universidad de Barcelona. Paralelamente ha realizado estudios de antropología, mitología y psicología transpersonal. Su trabajo figura en publicaciones literarias y páginas especializadas de Internet de Panamá, Argentina, España, Marruecos, Portugal, Alemania, Perú, México, Nicaragua, El Salvador y Chile entre otros. Su obra ha sido traducida al inglés, francés, portugués, rumano y ruso. Ha sido jurado en certámenes poéticos como el Premio Nacional de Poesía Stella Sierra, el Premio Nacional de Poesía Esther Maria Osses y el Premio Nacional de Poesía Gustavo Batista Cedeño. Ha recibido premios, reconocimientos e invitado a representar a Panamá en festivales poéticos y congresos literarios internacionales.

Gorka Lasa (Panamá 1972). Poet, writer and visual artist with over six published books – poetry, essays and short stories – among them: The spasm and the silence (poetry 2019), Aldebarán, The edge of eternity (Poetry 2017), The equilibrium of the hemispheres (poetry 2013), The clarity, tales, dreams and memories of the awakening (narrative 2011), among others. His literary work has been included in numerous anthologies and collective poetry books of Latin America and Europe, published in specialized international magazines, internet pages, and translated to English, French, Portuguese, Rumanian and Russian. Mr. Lasa studied humanistic and behavioral sciences, with ongoing studies of literature, symbolism and philosophy. Also has been selected as jury in literary and poetry contests and received awards and honorific mentions for his work. As a result of his distinctive and critically acclaimedpoetry, he has been invited to show his work in many international literary forums, congresses and festivals. To learn more about Gorka Lasa and his work, please visit his personal page: www.gorkalasa.com.

ENVER MURATOVIĆ: HAIKU

Posted on 14. Oktobra 2019.9. Oktobra 2019. Objavljeno u Engleski / English / Ingles, Poezija

1.
Niz zaleđenu
Rijeku klizaju se
Djeca i – vjetar!

Down a frozen river
They are skating
The children and – the wind!

2.
Ostanu prazne,
Poslije duge zime,
Dječje rukavice.

They remain empty,
After a long winter,
The children's gloves.

3.
U bisagama
Sijedi starac nosi
Cijelu jesen.

In the saddlebags
A grayhaired oldie carrying
The whoe autumn.

4.
Zimska tišina:
nekoliko stopa do
štale i – natrag.

Winter stillness.
Only a few footsteps to
To the stable and back.

5.
Ona ode
Svojim putem, ja svojim.
Zmija.

It left on
Its way, I take mine.
The snake.

Prevela na engleski: Đurđa Vukelić Rožić

Muratović Enver je rođen 1978. godine u Rožajama, Crna Gora. Objavio sljedeće zbirke pjesama: Za suncem zavičaja, Sunce u čaši (haiku), Uzmi i ostatak mene, Druga obala, Naopako, Iza mene (izbor iz poezije). Zastupljen u antologiji Bijel Behar (poezija pjesnika Bošnjaka kosova i Sandžaka), u antologiji Trešnjev cvet – jugoslovensko haiku pesništvo koju je, u saradnji sa Centrom za Istočnu Aziju, 2002. godine izdao beogradski Filološki fakultet; poeziju objavljuje u mnogim časopisima u regionu. Haiku objavljuje u časopisima: Odzivi, Osvit, Svitak, Haiku novine, Diogen… Zbornici haiku poezije: Odžaci, Kloštarski haiku usreti, 2012; Diogenova mala antologija o konju, Einhorn, Švajcarska (sabrala i uredila Đurđa Vukelić Rožić) 2013. Živi i radi u Rožajama.

Muratović Enver was born in 1978 in Rožaje, Montenegro. So far he published the following poetry collections: After the sunshine of my Homeland, Sun in the Glass, haiku, Take the Rest of Me, The Other Bank, Upside Down. He is represented in the anthology White Fruit Blossoms, poetry of Bosniak poets from Kosovo and Sandžak, as well in an anthology The Cherry Blossoms – Yugoslav haiku poetry, which has been published by the faculty of Arts in Belgrade in cooperation with the Centre for East Asia, 2002. He publishes poetry in many magazines. His haiku has been published in the Odzivi, Osvit, Diogen pro cultura and joint haiku collection Kloštar haiku zbornik 2012. Also, his haiku is presented in Diogen's A Little World Anthology of Haiku Poetry about a Horse (2013), edited by Dj. V. Rozic, Einhorn Verlag, Switzerland. He lives and works Rožaje.

DUBRAVKA ĐURIĆ: OZVUČAVANJE RITMA U POEZIJI

Posted on 14. Oktobra 2019.9. Oktobra 2019. Objavljeno u PoezijaTagged Dubravka Đurić

Iztoku Osojniku

Dok čekam hranu

u ljubljanskom suši baru

Mislim na bit-generaciju

američkih pesnika

I bit generaciju kao transnacionalnu pojavu

=svugde i uvek prisutnu

I pitam se koga još

možeš sresti u

centru Ljubljane /Suzanu Tratnik/

U malim kulturama postoji

samo dominantni tok poezije

i on u sebe sve apsorbuje

zato govorim

o jeziku

i mislim o jeziku

i kom jeziku

I zašto jeziku

[cheek-in-tongue]

ćutati o jeziku

čuti jezik

ćutati jezik

kretati se ka jeziku

i bežati od jezika

ka apstraktnom jeziku

jeziku otoka

jeziku otroka

ka moru jeziku

ka obali jeziku

ka molu jeziku

ka bolu jeziku

ka samoći jeziku

ka bregu jeziku

ka mori jeziku

obuhvati jezik

I neka ga valovi odnesu

Mulj ga nanosi na obalu

Razdora

Kog jezika

Zašto jezika

Gde jezika

Bilo jezika

Mrak jezika

Mraz jezika

Apstrakcija jezika

Bol jezika

Lijana jezika

Linija jezika

Jegunja jezika

Mraz jezika

Ljubav jezika

Mržnja jezika

Patnja jezika

Žalost jezika ožalošćeni jezik

jezik u žalosti

Sećanje jezika

Sećanje na jezik

Mnoštvo jezika

Jedan jezik

Moj jezik

Ne-moj jezik

Moj ne-jezik

Zora jezika

Suton jezika

Sumrak

Suton

Mrak

Minimalizam jezika

Apstrakcija jezika

Jezik mora

Jezik moranja

Jezik rata

Jezik mira

Jezik mirovanja

Rat jezika (Josip Sever)

Jezik se miri

Sam sa sobom

Jezik se miri

Sam sa mnom

Što će izgovoriti taj jezik

Što će mi reći

Što šapnuti

I koji to jezik

I koji će to jezik biti

I zašto jezik

I kako jezik

I gde jezik

Apstraktni jezik

Reistički jezik

Karnalni jezik

Ludistički jezik (Taras Kermauner)

Jezik filozofije u poeziji

Jezik teorije u poeziji (jezička poezija)

Feministički jezik u poeziji

Jezik feminističke teorije u poeziji (Rachel Blau DuPlessis)

Gdje je granica

Između jezika

Ili je nema

Da li je pjesma-pjesen na granici

Jezika

Ili između jezika

Koliko je jezika u jednom

jeziku

u jednoj pesmi

Koliko jezika

Kako jezik prelazi granice

Jezika

Granice svojih ograničenja

Poezija na svim jezicima

Poezija iznad

Poezija ispod

Jezika

Poezija osjećanja

Ili poezija sjećanja

Poezija razuma

Experimentalna poezija

Poezija koja trči

Poezija koja pleše

Poezija koja se šunja

LUTA I LUNJA

Nečujna

I nevidljiva

Uvijek duhovita nikada ni nikako duhovna

I svakako ozbiljna

Milostiva

Ili nemilosrdna

Bipolarna

Bilingualna

Multilingualna

Multipolarna

Podatna

I opiruća

Ritmična

I bez ritma

Jezik-grad

Jezik-utvrda

Jezik tvrđava

Jezik-tvrđa

Jezik kula od karata

Jezik kula od peska

Jezik kula od pjesme

Jezik mreža značenja

Jezik mrežnjača

Jezik magijska slika

Jezik kartografija

Jezik alphabet

Jezik olokva

Predpoezija (Vlado Martek)

Jezik dirka

Jezik tipka

Na pisaćoj mašini/stroju

klaviru

kopjuteru/računalu

Pika

Točka

Tačka

Tutnjava oluje

Tutnjava mora

Noćna mora

Najudobniji ležaj

Laž

Istina

I post-istina

Pustinja

Pustinja puna peska

Živi pesak poezije

Mrtvo more jezika

Drevni oživljeni jezik (Amir Or)

Živi umrli jezik

Norma jezika

Kanon poezije

Kanonski postupci poezije

Kanonski pristupi poeziji

Mrtvo more – zaborav

Mrtvo more zaborava

Zabava

Zakuska umetnosti (grupa KôD)

Zakuska jezika

Uživanje u jeziku

Užitak jezika

Pad u jezik

Upad u jezik

Dizanje iz jezika

Dizanje iz pepela jezika

Feniks ptica pesme (Josip Sever)

Pesma jedina ptica jezika (Robert Dunkan)

Slepa ulica jezika

Slepa ulica pesme

Izlaz iz jezika

Ulazak u pesmu

(bijeg od poezije – Vlado Martek – Darko Šimičić)

u pesmi i oko pesme – oko pesme

za pesmu i protiv pesme

Dubravka Đurić (Dubrovnik, 1961) feministička pesnikinja, teoretičarka eksperimentalne poezije i medija, prevoditeljka i performerka. Redovna je profesorka na Fakultetu za medije i komunikacije Univerziteta Singidunum. Diplomirala i magistrirala na Katedri za opštu književnost i teoriju književnosti Filološkog fakulteta u Beogradu, doktorirala na Katedri za englesku književnost na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu na amerikanističkoj temi. Objavila je 7 zbirki pesama i 5 studija o američkoj i srpskoj poeziji. Osamdesetih je bila članica neformalne teorijsko-umetničke Zajednice za istraživanje prostora. Jedna je od četiri osnivačice i urednica časopisa za žensku književnost i kulturu ProFemina. Predavala je u Centru za ženske studije. Inicirala i vodila Ažinovu školu poezije i teorije. Sa Biljanom D. Obradović uredila antologiju Cat Painters: An Anthology of Serbian Poetry (New Orleans 2016), sa Miškom Šuvakovićem uredila knjigu Impossible Histories – Avant-Garde, Neo-Avant-Garde and Post-Avant-Garde in Yugoslavia 1918–1991 (MIT Press, 2003, 2006), sa Vladimirom Kopiclom uredila i prevela antologiju novije američke poezije Novi pesnički poredak (2001), a sam mlađim pesnikinjama uredila antologiju Diskurzivna tela poezije: Poezija i autopoetike nove generacije pesnikinja (Beograd, 2004). Poezija joj je prevedena na engleski, italijanski, poljski, mađarski, slovenački, bugarski i albanski jezik. Živi i radi u Beogradu.

Vasa Pavković: Na odmorištu

Posted on 7. Oktobra 2019.5. Oktobra 2019. Objavljeno u PoezijaTagged Vasa Pavković

GLEDAJUĆI ŠUMSKOG PUŽA

Pa i puž je brz,
ako se poredi
s večnošću –

Tu u februarskoj toploj šumi,
puzio je prema vrhu bresta
ili prema meni nevidljivoj tački.

I sve je bilo jasno:
što se brzine
večnosti ili smrti
ili puža
tiče.

Tog momenta.
A onda je opet postalo
mutno.

FEBRUAR U ŠUMI

Zima je sasvim drugačija,
i sunce me peče u teme,
na šumskom pristranku,
ovog februara.

Oglasio se mobilni telefon
iz nekog drugog sveta,
ali nisam se odazvao,
već sam čučnuo
posmatrajući bokore
ljubičica.

Knjige kažu
da tu dole,
pri dnu stabaoca,
zimuju gusenice
plavih leptira.

Verovatno je to neko nekad proverio…
Line, Fabre ili treći sistematičan čovek.

Uglavnom, treba im verovati,
oni su imali više vremena od nas,
baš stoga što mi danas
mnogo brže živimo.

SNEGOVI DETINJSTVA

Ako kažem da su snegovi
mog detinjstva bili veći i dublji,
ništa nisam rekao, ustvari.

Jer sada obično i nema snega
i nemam sa čim
da poredim detinjstvo.

Sećam se samo kako bi se od leda
skorele rukavice, a dah žario
kragnu kaputa,
dok sam se svejednako
uspinjao uz breg, pa spuštao dole
pa uspinjao, pa spuštao, sa drugarima,
u nedogled, prteći drvene sanke.

Kao da sam već slutio da se to
neće imati sa čim da poredi
jednog dana – koji je, evo,
došao.

Vasa Pavković (1953). Završio je postdiplomske studije na Filološkom fakultetu u Beogradu. Zaposlen u Institutu za sprski jezik u Beogradu od 1977-2018. Jedan od urednika Rečnika SANU. U srpskoj književnosti se javio zbirkom pesama Kaleidoskop (1981). Knjige pesama: Kaleidoskop, Opsesija, Telesna strast, Konverzija, Nesigurnost u tekstu, Knjiga o lastavicama, Elegije i balade iz prošlog stoleća, Vatrena linija (izabrane i nove pesme), U varljivom životu, Majstori pevači, Na odmorištu. Romani: Ljubavnički dekameron, Mesec januar, Doktor Batut protiv nadrilekara. Knjige priča: Monstrum i druge fikcije, Mačje oči, Hipnotisan, Poslednji štićenik noći, Moj život na Marsu, Crnac u beloj košulji, Okean Dunav, Deset zamki. Jedan od vodećih srpskih književnih kritičara poslednjih četrdesetak godina. Objavio je desetak kritičkih knjiga i antologija i bio priređivač mnoštva dela koja pripadaju srpskoj književnoj tradiciji. Uređivao je više značajnih časopisa i edicija. Dobitnik je desetak književnih nagrada za prozu, poeziju i književnu kritiku.

Snežana Stojčevska: I’LL NEVER STOP

Posted on 7. Oktobra 2019.15. Septembra 2019. Objavljeno u PoezijaTagged Snežana Stojčevska

Proces: Bez dijagnoze

Kao u video-igri sa mnogo nivoa
kao da tražiš skriveno blago po tajnoj karti
kao da si zakoračio u Kafkin Proces
pa ovaj hodnik
pa ovaj šalter
pa ovo snimanje
pa ovaj uput
do drugog odjela
do drugih vrata
do drugog doktora
po drugim stepenicama
po novi uput
do novog odjela
za drugo ispitivanje
za treće, šesto, deseto
u drugoj bolnici
po drugim hodnicima
s nadom da se odgovor krije baš iza ove kvake,
iza ovih vrata kazuju da nisi za tu,
ali ne kazuju za gdje si
i ne kazuju da smrt uzima i bez dijagnoze
i da je svjetlost što je na kraju bolničkog hodnika tražiš
ona ista svjetlost što nas na drugu stranu vodi.

BЕZ KORE

Kad sam bila mala bila sam neuhranjena
tata je sjedio stalno kraj mene
da se uvjeri da ću pojesti
dvije kriške kruha, bez kore.

Vrijeme preokreće stol
za kojim sjedim sa tatom
da se uvjerim da će pojesti
dvije kriške kruha, bez kore.

NA KONCU

Na koncu se svodi na to
i mi se radujemo njima
kao oni nama kada smo bili djeca
da smo pojeli
da smo okupani
da smo bili u ve-ceu.

NA KONCU (2)

Na koncu ostaje samo ljuska,
Otvorena prazna školjka.
Na kraju ga riječi zaboravljaju
ponavlja samo „hajde“ i „daj“
i ruke pruža ka smrti
kao novorođenče ka životu.

I’LL NEVER STOP

Prva stvar koju nas uče na baletu je da
treba da izgleda lako
toliko lako koliko je teško
da se čini da svako može da to izvede
da se ne primjeti da staješ na pod
lebdiš uvijek centimetar iznad zemlje
nečujno
nježno
meko
i uvijek s osmijehom na licu
da niko ne pomisli da boli
boli li?
čak i kada ti krvare prsti.

Kao pjesnik naučih sama
treba da je lako,
toliko lako koliko je teško
da se čini da svako može da napiše ovo
da se ne primjeti da stajem na pod
lebdim uvijek centimetar iznad zemlje
nečujno
graciozno
nježno
meko
i uvijek s osmijehom na licu
da ne pomisli neko da boli
boli li?
čak i kada mi krvare prsti.

Prevod s makedonskog: Seida Beganović

Snežana Stojčevska je rođena 1980. godine u Skopju. Diplomirala je na Institutu za Pedagogiju pri Filozofskom fakultetu u Skopju. Već jedanaest godina radi u Quasar Film, kao koordinator produkcije. 2012. je objavila prvu poetsku knjigu Шеќер по подот (Šećer po podu) u izdanju ILI ILI, kao dio edicije Rusalke, u kojoj se javlja kao urednik. Под нулата (Pod nulom) je njeno drugo djelo, za koje je dobila nagradu Beli Mugri za 2013. godinu, koju dodjeljuje Dom kulture Kočo Racin, Skopje. 2015. godine objavljuje treću poetsku knjigu Модри фантазии (Modre fantazije), u izdanju izdavačke kuće Templum. Njena najnovija knjiga Треба да е лесно (Trebalo bi biti lako) izašla je 2017. u izdanju izdavačke kuće Antolog. Zastupljena je u nekoliko antologija mlade makedonske poezije. Nastupala je na nekoliko poetskih festivala u Makedoniji i inozemstvu. Uređuje Savremenost, časopis za književnost. Stojčevska je jedna od najznačajnih glasova mlade makedonske pesničke scene.

In memoriam: Jovan Ljuštanović (1954-2019)

Posted on 7. Oktobra 2019.5. Oktobra 2019. Objavljeno u EsejTagged Jovan Ljuštanović

Kada prestaje detinjstvo, to niko nije jednoznačno odgovorio. U svim društvima kraj detinjstva propisuje neki običaj, ritual, ili zakon: na primer, kada se napuni 18 godina. Kao što beba, od prvog svog plača, nije samo dete već i čovek, tako i u odraslim ljudima traje detinjstvo.

Knjiga ne može danas da sačuva nekadašnju dominaciju u kulturnoj komunikaciji. Čitanje visoke literature postaje ekskluzivnija aktivnost, oblik slobode i individualizacije, svojevrsni egzil za senzibilne i posvećene. U prostoru između elektronske realnosti i čitalačke ekskluzivnosti nalazi se šansa za podizanje savremenog mladog čitaoca.

Čitajte. Čitanje je vid samoprepoznavanja i samopoštovanja. Čitajte bez razloga. U inat ovom svetu i vremenu u kome se sve manje čita. Budite svoji. Čitam – dakle, postojim.

Kada dete otvara knjigu, kao da otvara veliki prozor kroz koji pucaju vidici i ulazi svež vazduh. Ne terajte decu da čitaju. Učite ih da znatiželjno otvaraju prozore. Drage i važne knjige nisu samo one koje su u lektiri i koje kritičari hvale.

Pokupite nekoliko knjiga, onih najdražih, poređajte ih i slikajte. Napravite selfi. Lepšeg i autentičnijeg portreta nećete imati. Lajkovaće ga oni koji na vas gledaju ne samo očima, nego i pameću i srcem. Treba li vam više?