FESTIVAL ONE 2020: SNEŽANA STOJČEVSKA

Snežana Stojčevska

NIKAD NE ZNAŠ…

Ponekad poželim da se vratim opet
u majčinu
utrobu
i ostanem tamo
do novog stvaranja svijeta.

Pokrivač je lažna sigurnost.
Navlačim ga preko glave
zauzimam položaj fetusa.

Iz kukuljice jednog dana izići će leptir
koji će spasiti svijet.

Ako se jednom vratim opet
u majčinu
utrobu
i ponovo se rodim
pravit ću iste greške,
padat ću na istim mjestima,
pisat ću iste pjesme
dok čekam sljedeći autobus.

Nikad ne znaš gdje će te presresti pjesma

Prevod: Seida Beganovic

Priredila Rebeka Čilović





Prethodni tekstovi autora: I'll never stop

Snežana Stojčevska: I’LL NEVER STOP

Snežana Stojčevska

Proces: Bez dijagnoze

Kao u video-igri sa mnogo nivoa
kao da tražiš skriveno blago po tajnoj karti
kao da si zakoračio u Kafkin Proces
pa ovaj hodnik
pa ovaj šalter
pa ovo snimanje
pa ovaj uput
do drugog odjela
do drugih vrata
do drugog doktora
po drugim stepenicama
po novi uput
do novog odjela
za drugo ispitivanje
za treće, šesto, deseto
u drugoj bolnici
po drugim hodnicima
s nadom da se odgovor krije baš iza ove kvake,
iza ovih vrata kazuju da nisi za tu,
ali ne kazuju za gdje si
i ne kazuju da smrt uzima i bez dijagnoze
i da je svjetlost što je na kraju bolničkog hodnika tražiš
ona ista svjetlost što nas na drugu stranu vodi.

BЕZ KORE

Kad sam bila mala bila sam neuhranjena
tata je sjedio stalno kraj mene
da se uvjeri da ću pojesti
dvije kriške kruha, bez kore.

Vrijeme preokreće stol
za kojim sjedim sa tatom
da se uvjerim da će pojesti
dvije kriške kruha, bez kore.

NA KONCU

Na koncu se svodi na to
i mi se radujemo njima
kao oni nama kada smo bili djeca
da smo pojeli
da smo okupani
da smo bili u ve-ceu.

NA KONCU (2)

Na koncu ostaje samo ljuska,
Otvorena prazna školjka.
Na kraju ga riječi zaboravljaju
ponavlja samo „hajde“ i „daj“
i ruke pruža ka smrti
kao novorođenče ka životu.

I’LL NEVER STOP

Prva stvar koju nas uče na baletu je da
treba da izgleda lako
toliko lako koliko je teško
da se čini da svako može da to izvede
da se ne primjeti da staješ na pod
lebdiš uvijek centimetar iznad zemlje
nečujno
nježno
meko
i uvijek s osmijehom na licu
da niko ne pomisli da boli
boli li?
čak i kada ti krvare prsti.

Kao pjesnik naučih sama
treba da je lako,
toliko lako koliko je teško
da se čini da svako može da napiše ovo
da se ne primjeti da stajem na pod
lebdim uvijek centimetar iznad zemlje
nečujno
graciozno
nježno
meko
i uvijek s osmijehom na licu
da ne pomisli neko da boli
boli li?
čak i kada mi krvare prsti.

Prevod s makedonskog: Seida Beganović





Snežana Stojčevska je rođena 1980. godine u Skopju. Diplomirala je na Institutu za Pedagogiju pri Filozofskom fakultetu u Skopju. Već jedanaest godina radi u Quasar Film, kao koordinator produkcije. 2012. je objavila prvu poetsku knjigu Шеќер по подот (Šećer po podu) u izdanju ILI ILI, kao dio edicije Rusalke, u kojoj se javlja kao urednik. Под нулата (Pod nulom) je njeno drugo djelo, za koje je dobila nagradu Beli Mugri za 2013. godinu, koju dodjeljuje Dom kulture Kočo Racin, Skopje. 2015. godine objavljuje treću poetsku knjigu Модри фантазии (Modre fantazije), u izdanju izdavačke kuće Templum. Njena najnovija knjiga Треба да е лесно (Trebalo bi biti lako) izašla je 2017. u izdanju izdavačke kuće Antolog. Zastupljena je u nekoliko antologija mlade makedonske poezije. Nastupala je na nekoliko poetskih festivala u Makedoniji i inozemstvu. Uređuje Savremenost, časopis za književnost. Stojčevska je jedna od najznačajnih glasova mlade makedonske pesničke scene.