SLAVKO JENDRIČKO: PISMO SFINGI 2021.

Slavko Jendričko

ZAVIČAJNI POTRESI

Držimo se
za ruke
molitvenim
zvucima
izbjegavajući
ozonske
rupe
u Zemljinom
pokrivaču

dok potresi
poremećuju
gravitaciju
vimenima dojilja
izloženih
zubatom
Suncu
u stajama
bez krovova.

ZAVIČAJNI POTRESI: PISMO SFINGI 2021.

Izišavši posve iz odjeće
ostajem nadalje zagonetka

otresavši se iz tvojih šapica
poput pijeska u topli Nil

u njemu ljubav se potresom
došuljala pocrnila ti bradavice

ispod tvoje znojne majice
prstima nikamo više ne žurim

promrzlim jezikom budilice Svijeta
skupljam mirise tijela za križaljku.

ZAVIČAJNI POTRESI: VRISAK U PRIVREMENOM SMJEŠTAJU

Dok nevidljive ptice na žicama
sanjare jutarnju svjetlost
zanijemio sam od divljenja
prema prkosno napisanoj
riječi ljubav iz prethodne pjesme

noćas je na minus sedam vrisnula
žena po izlasku na mokrenje iz kamp kućice
naviješteno dopodne na Hrvatskoj televiziji graktanjem vrana
nesnosno pjesničko čudovište nemam alibi
ne čekajući noć trebao sam se zvucima kastrirati.

ZAVIČAJNI POTRESI (4)

Zemljina dubina
nije uvijek
za stvari
koje su mistični
ljudi
napravili
u prirodi

nekoć
deridijanac
shvaćam u
smirenijem
paklenom srcu
Zemlje
s njim uz mene
u krevetu
nježnije
podrhtavaš.

TROFEJ ZAVIČAJNIH POTRESA

Hoćeš li ovisna
o dramatičnim muško
ženskim odnosima
na mirnijoj
strani svijeta

nakon odgledane
turske serije
mijenjajući kanal
potresnije doživjeti
fotografiju poštara
na vibrirajućoj cesti

dok silazi s motora
u ruševinama
s prvim ljubavnim pismom
poznat mi je
njegov sadržaj
odlažem ga nepročitanog
u pjesmu kao trofej.

ZAVIČAJNI POTRESI (6)

Povijest je fluidna
uskoro će biti
punih mjesec dana
otkako ovdje ljudi
i životinje žive
u strahu očekujući
da se gospodin Svemir
smiluje dimnjacima
punim čađavih zvijezda
u kojima mrtvi glasno
svakih stotinu godina
izgovore strašnu istinu
stare gospođe Zemlje
i nitko nije pouzdano
siguran da li se sjetio
ugasiti televizor
sa svjetlom omiljenog filma
Ratovi zvijezda
u napuštenim stanovima.

BROJKE U ZAVIČAJNIM POTRESIMA

Kuće bliže šumi
čule su vrištanje životinja

nekoliko sekundi
prije strahovitih udara

mačke u dvorištima
počele su povraćati

pomislim ni jedan
od njih sedmorice

nije odabirao lijepo
mjesto za smrt.

POTRESOM OŠTEĆENI KORJENČIĆI

Ranjene pjesme nastaju nakon prvog
izvan nas nevidljivog snažnog udara podsvijeta

ptice se odmah poput brzojava
razlete na mirnije adrese udaljenih dalekovoda

kosa ti je vezana u punđu
vidim je u ogledalu u kupaonici

iz nje ti se krv razlijeva pokrivajući
tetoviranu užarenu pticu na lijevoj sisi

uzevši je za krilo opržim prste
zajedno padajući na zelene pločice sa kojih te

počinjem izvlačiti iz bunara kojeg je dovuklo
potreseno jutro svučeno do gola

kilometrima udaljeno od nas
putem slomivši mnoge korjenčiće tratinčica

njihovi vjenčići ovoga proljeća na tvojoj glavi
bit će tek sjetniji nimalo siromašniji ljepotom.

BUBAMARA NAKON POTRESA

za Davora Salopeka & Branka Čačića

Baka djed i ja sjedimo
u drvenjari nakon toliko desetljeća

od malih nogu ništeći vrijeme
prizvao sam bubamaru na stolnjak

nokat guram u njene
crne točkice u crvenom prahu

susjeda vidovnjakinja ustrajava
da je lijepi kukac semantika sreće

sada znaš moju slabost znaš zašto sam
na radni stol nakon potresa

vratio plastičnu bubamaru
prislonivši čelo na ekran ugašenog kompača.

PUN MJESEC POTRESA
(28.12.2021 – 28.01.2021.)

Budni ispred ekrana sjedimo
s gluhonijemim jezicima potresa

poput zemlje predugo se
crnimo ispod ispucanih noktiju

ni jedno sjeme u čaši od jogurta
nije ostalo da bude napisano

premda ima spavača koji ne prestaju
sanjati da im dolaziš srušiti kuću

a sam si već ispunjen dvojbom
kada strah postaje krajnji užas?





Prethodni tekstovi autora: Lijepi stvoritelj

SLAVKO JENDRIČKO: LIJEPI STVORITELJ

Slavko Jendričko

MIŠLJENJE JAMA PRIJE I POSLIJE GORANOVE

Iznad kukuruza posve crnog u siječnju širi se bijelo nebo
stisnuto u našim vilicama snažnim poput jazavčevih
iz njih nemamo više kamo stišće se prostor između nas
u neizbrojivim jamama s ishlapjelim ljubavima mržnjom
nakon napornog prekovremenog rada blistavih noževa.

SLAVKO JENDRIČKO: TIGAR MARIJE ČUDINE

Sanjao sam zimske ptice koje su se počele okupljati u jatima
i zvjerski ispod spavaćice kljucati tvoje bradavice iz kojih je tekla
tamna krv kojom su promrzlih srca na smrt ugrijale krila odletjevši
tek kada je sa stropa pao luster ušutjele zvijezde u zjenicama
usamljujući me čekanjem terapeutkinje prirode da me oproljeti tigrom.

INBOX PREPUN SATELITSKIH SNIMKI S RATIŠTA

Ujutro poslije divlje veselice selektira razbijene lubanje
premda ih ne može unakažene identificirati samo sebi
nepogrešivim kriterijem neke odlaže u crne vrećice koje
ubacuje u hladnjače one druge će poslije doručka zakopati.

PORUKA CHARLESU BUKOWSKOM

Ako se mladoj lijepoj elegantnoj političarki u njenim prvim
nastupima u živo rasprsnu vilice od bujice riječi ona si je na
izborima osigurala svjetlo mog srca kojim poput zvjerčice
s lakoćom može manipulirati moćnijim zvijerima do smaka Sunca.

ANKA ŽAGAR: BOŽJI DAR

Nije počinila samoubojstvo zbog umjetnosti čija je maternica
izvor Kupe začahurena u breskvin pupoljak koji se ne otvara
ni jednog proljeća onima s vječitim mrazem na slovima očiju.

KAROLINA LISAK VIDOVIĆ U KUTIJI SLOVA

Hoćeš li mi ikada iz svoje kutije vratiti nasmiješen veliki dan
pisanja pjesama o ljepoti prirode s religioznim suncokretima
pognutih glava u Maljevičevo bijelo na bijelom crni kvadrat.

JUTARNJA DARIJA ŽILIĆ

Na zrinjevačkoj klupi mrvicama peciva asketski budi sunce
svojih usta vrabaca golubova ne blefira iskonskim bolom
zaurlala je na sav glas posjeći će prste platane koju najviše voli.

DOKUMENT SUZANA SLADIĆ

Premda te na cesti definitivno izlomio udarac porschea
ni kirurške bušilice pile škare ni užasavajući bolovi nisu ugasili
izvor estetskog užitka cvjetni si mi favorit s rukama za volanom.

POSMRTNA NESIGURNOST VESNE PARUN

Gledaš me u zelene oči u njima boje te se ptice
ne žuri, kažeš mi, ljubav je čini se tek počela
ako je to doista ljubav novi temelj imperija svijeta.

STIGAO SAM MONIKA HERCEG

Ne tragam
stigao sam
u pustinju
zaglušuje me
muzika pijeska
iz svih usta
koja sam ljubio.

VOZAČ KOMBAJNA DAVOR IVANKOVAC

S dušom vozača žutog kombajna
pšenična zrna sve bliža su zvucima
mrmora večernjih molitvi padajući
u zagrljaj novim bogovima mlinova pekara
metamorforizirajući traume u brašno za
jutarnje mise peciva u toplim ustima vrtićke djece.

NA RIBLJOJ GOZBI

Marijana Radmilović upecala je Bosut
na ribljoj gozbi tugovat će žene
u najboljim godinama
bacajući se svako malo
jedna drugoj u zagrljaj
nisam pokušao ukrasti ni jedan par.

DARKO CVIJETIĆ NA RATIŠTU

Žarko crvena ptica izletjevši
iz utičnice poput svojih egzotičnih rodica
počela mi je kljucati stomak
iz kojeg su ispadale bijele kosti
dižući se poput blistavih noževa
uskim prolazima smrti vedrim kao nebo.





Slavko Jendričko rođen je 1947. u Komarevu kraj Siska. Objavio je preko trideset knjiga, od kojih su najnovije: Strieglovi  hologrami, 2017.; Crni krugovi, 2017.; Magijsko zatvaranje krugova, 2017.; Simulacije, 2018.; Crteži jelena, 2018.; Apostolke, 2018.; Logo/s, 2018.; Diverzant, 2018.; Suvozač, 2019.; Rezanja, 2019.; Postaje, 2019.; Prazne cipele, 2019. Uvrštavan je u antologije, panorame i zbornike. Uređivao Riječi, časopis za književnost, kulturu i znanost Matice hrvatske Sisak. Dobitnik Nagrade Grada Siska za doprinos unapređenju kulturnog identiteta Grada (2000.), Plakete sv. Kvirina za ukupan doprinos suvremenoj hrvatskoj poeziji (2006,)., orden Povelja Visoka žuta žita za životno djelo, Drenovci, 2011., dobitnik nagrade “Tin Ujević” za 2014. za zbirku pjesama „Evolucija ludila”, Nagrade Grada Siska kao godišnje nagrade za 2014. godinu, te Nagrade Sisačko-moslavačke županije za životno djelo 2014..