TREŠNJA

Skrivam se u tebe
kao koštica u prezrelu trešnju.
Plovim u tvojim mirisavim sokovima,
Strepeći od pohlepnog kljuna ptice
koji će nas razdvojiti.

I neću odgovoriti na tvoje pitanje:
Zar je i voće osuđeno na samoću?

ŽIVI MRTVI GOBLENI

Bosanske majke generacijama rađaju kćeri
koje sklanjaju od pohotnih i vonjavih
tijela dušmana.

I rađaju kćeri koje se bacaju
u nabujale vode usljed straha
od poludjelih svojih očeva.

Pa opet
u vrijeme pomrčine Mjeseca,
u najdubljim slojevima noći
kćeri Bosne na pitomim
obalama Bukovice
rubac za voljenog vezu,
dok molitve sa usnica vriju:
Zvijezde nam
kad odemo s ovog svijeta
neku bolju sudbinu ispisuju.

NERETVA

Nešto bih ti kazala…
Bolje ne!

Nad mostom lete uznemirena jata ptica.
I svaki nebeski harf nama je jasan znak.
Riječi su ove, sluge naših nevidljivih svjetova.

Dok se u tišacima njene modre vode
ogledaju kristalna jutra,
a sunce rumenom ljubi bijela brda,
strahotno duboki pogledi poprimaju mirise.
Ti mi nečujno prilaziš, na prstima, pa
spuštaš svoje čelo na moje drhatom
posute ruke.
Tad, svakim naborom između tvojih obrva
ruše se moje stvarne i izmišljene
tvrđavske zidine.

I još bih ti šapnula…

O kako uzdrhte poljski cvjetovi,
kada se razaspu zlatni grumenovi
po Čabulji.
I kako se uplaši mrak u nama,
kad se lučama upale vatre u zjenama.

Azemina Krehić rođena je u listopadu 1992. godine. Višestruko nagrađivana za svoju poeziju. Na internacionalnom  festivalu književnosti i poezije Castello di Duino 2019, među aplikantima iz preko 70 zemalja, ušla je u uži krug od 10 najboljih pjesama. Dobitnica je treće nagrade Mak Dizdar za 2020. godinu.