SLOVO GORČINA 2020: VLADANA PERLIĆ, 2. NAGRADA MAK DIZDAR

Vladana Perlić

NESTVARNE DJEVOJČICE

Mariji Čudini

Bila jednom jedna kula
U kuli: biblioteka
(To je bilo njihovo mjesto)
Usred biblioteke stoje žena i djevojčica
Djevojčica kaže ženi:
To nije bila ljubav kakvu sam željela
To nije bila ljubav kakvu si željela
Ali je ipak bila ljubav
Žena se okrene publici i kaže:
Moja djevojčica se pokvarila
Možete li mi dati drugu djevojčicu
Neku kojoj ću moći objašnjavati život
Ubrzo su došli radnici iz Odjeljenja za djevojčice
I zamijenili djevojčicu novijom djevojčicom
Izvinjavamo se zbog neugodnosti, gospođo
Nadamo se da se ova neće kvariti kao prošla
Žena se učtivo zahvali radnicima i svima im ostavi bakšiša
Bila je oduševljena svojom novom djevojčicom
Koja je bila krotka kao janje i nije joj protivrječila
Čak ni kad bi joj dugo govorila u imperativu
Najviše od svega joj se sviđalo to što joj ova nova
Za razliku od prethodne djevojčice
Ni po čemu nije sličila

Lijepo je bilo lijepoj ženi u lijepoj kuli
Osim na one dane kad bi je uznemiravao zemljotres
Nije zemljotres nego pokvarena djevojčica
Čelom lupa o vrata kule

KAKO SU ME VANZEMALJCI UBIJEDILI DA TAJ PATRIJARHAT I NIJE NEŠTO

Kad sam bila dječak,
bila sam najhrabrije dijete u ulici.
Koja god se vratolomija smisli,
ja sam je prva uradila,
dječake za dvije glave više od mene tukla
i, naravno, svaki put popila batine,
al’ sam ih tukla.
Kad se brat plašio da fudbalsku loptu
udari glavom, svi su mu se smijali, a ja,
ne bih li zadivila tatu i dječake iz ulice,
ja sam uzela košarkašku loptu i napucala je
čelom iz sve snage, tako da je sve zvonilo
kao pred službu.
Niko nije ni obratio pažnju na mene.
Zato sam je uzela ponovo i udarila,
i opet niko nije obratio pažnju na mene.
Zvonjava je već postajala nepodnošljiva.
A kad sam je uzela i treći put u ruke,
na nebu su se pojavili vanzemaljci i
dobacili mi: „Ti nisi pravi dječak.“
Tako sam počela da nosim haljine na cvjetiće
i volim nježne dječake koji svoju glavu
više vole upotrijebiti za neke mekše stvari.





Vladana Perlić (1995, Banja Luka) diplomirana je profesorica francuskog jezika i književnosti. Za rukopis „Kucanje na vrata kule“, dobila je nagradu „Novica Tadić“ za 2020. godinu, bila je finalistkinja konkursa Trećeg Trga 2020 i SKC-a iz Kragujevca 2020, dobila drugu nagradu na konkursu „Slovo Gorčina“ u Stocu za 2018. i 2020. godinu i treću nagradu za drugu pjesničku zbirku konkursa Carpe Diem 2020.