Život se odvija na rubovima

Život se odvija na rubovima grada
među musavom djecom koja za prolaznicima viču tata
i taru usta o majčinu poderanu suknju

Život se odvija na rubovima suknje
jer ruke djece rastu a objekat žudnje jednako titra
pred njihovim očima
i razdraženim živcima

Život se odvija na rubovima živaca
u posrtanjima u nevidljivim lomovima
gdje kosti srastu pravilno
a srce nepravilno
i jedan izdajnički prst
uporno pokazuje obmanu u ogledalu

Život se odvija na rubovima tvog prsta
koji slučajno susreće moj
na rubovima knjige
koja prelazi iz jedne u drugu ruku
ovi rubovi nikad neće srasti u njima pulsira
život žestinom infekcije u otvorenoj rani

Život se odvija upravo tu
na rubovima otvorene rane

Vrtoglavica periferije

Centar smo istražili i znamo šta je u njemu
Ništa
Sada idemo ka periferiji naših srca
tamo u tom mulju i u tom talogu
možda još uvijek možemo nabasati na ljubav
kakva postoji među divljacima
umorni od civilizacije bicikla i zdrave hrane
umorni od lijepih gradova
Idemo

Idemo
u prljave varošice naših želja
u seoska dvorišta naših urušenih snova
gdje kamen podupire kamen u nabacanom zidu
koji je zabran za nigdje
jer svi su odavno napustili
ovo selo na kraju svijeta
ali mi idemo da ga pronađemo iznova

Idemo
da se susretnemo sa sobom
jer i sebe smo napustili
ko je to uopšte bio u nama
ko je neumorno kucao svoje želje
u pretrpanom centralnom registru htijenja
Niko

Idemo
pobijedili smo sopstvenog Ptolomeja
dobili smo djecu i umorne oči
koje jasno vide kako više ne stojimo čvrsto u centru
kako se ludi svijet ne vrti više oko nas
kako nas lagano obuzima
vrtoglavica periferije

Hipatija

Nijedna nije bila tako toliko mudra
Teon je bio ponosan na tvoje znanje
bilo je nemoguće ne voljeti te
učenici su se okupljali oko tebe
dugačka linija vrata i prsti koji plove prostorom dok objašnjavaju
ustrojstvo svijeta
višak ljepote
plašio je sve one što im to blještavilo narušava
tamnu mogućnost podzemnih pacovskih spletki
kako hinjski osvojiti svijet
(zamjenom teza smrt namjesto života poturiti pod nos)
i vladati sa strahom njime

Došla je rulja i strgla ti odjeću
bilo im je malo i gola bila si obučenija u vrlinu od njih
strgli su ti kožu
i meso ispod nje
potom svaki tvoj organ (mogao je začeti po jednu novu
baš takvu) iščupali su iz tvog tijela
i potrčali da spale
ti si vještica ne bi trebalo da vaskrsneš
iz sebe same
mogla bi druge da podučiš
da bog kroz nas iznova stvara svijet i da
svako ima moć da učestvuje u njegovom stvaranju

Oni su sebi drugog gnjevnog boga našli
kojem je razaranje bilo milije
a bio je nježan isprva bog kojeg su prizivali
i loman baš kao i ti Hipatija
dok silnici nisu odlučili
da krhki bog ne valja i da nebesko carstvo
na zemlju dovuku i učine (po sopstvenoj mjeri)
svojom prćijom
evo ih do danas hodaju zemljom pale čupaju meso
s kostiju svakom pravedniku
boga u njemu ubijaju
zarad laži koju su nazvali istinom
jer nije im dato da stvaraju nego da ruše

Razrušen je ovo svijet Hipatija u kojem se
iznova rađaš
sa istim užasom koji pamti svaki dio tebe
Nesrećna Hipatija
iskomadana spaljena i spepeljena da ništa od tebe ne ostane
i sada otud dolaziš
poučavajući da nije ništavilo tamo gdje su te otjerali
nego je ništa u rukama poništitelja

Prethodne objave autorice: Ratkovićeve večeri poezije 2019: Tanja Stupar Trifunovič