MAJ BOSANSKOHERCEGOVAČKIH PJESNIKINJA: ANITA PAJEVIĆ

Anita Pajević (Fotografija: Iva Ćorić)

amigdala

podijelila sam svoj mrak
s općim mrakom
tako mi se mrak smanjio
i zgusnuo istovremeno
zapucketao iz sklopljenog
kišobrana kojeg ovo ljeto nisam otvorila
čak ni da mi radi hlad
neki kišobrani obavljaju radnje
moj zna odrediti stanje
u kojem sam
tako sklopljen
pred mutnim nebom
iza zamagljenih stakala
javnog prijevoza
ljudi prolaze na prstima
konkavnim udubljenjima
čvrsto prihvate šav od džempera jer
u mekom, končanom
i ljubav koju traže kao da odnekud zapinje
i ne ostavlja se
kandžicom se prikači za nositelja
njuška posvuda i traži
pod čijim se koncem druga ljubav zavukla
na kojem se tijelu toplo primila
nekima je ljubav u ispruženom laktu
nekima trusi sa zidova u čaše
bliske su ruke vijadukti u mraku
prenosit ću se
preko jednog satima
ljubav je žustrina plave
i kartonski bog podebljane glave
grad koji se prekida trajno
pred gradom se sunce tanji
pekari jutrom gase zagorjele kifl e
prozori pište od topline
Victoru Truvianu treći put
rastu mladi i jaki zubi
jer živi u rudnicima zraka
i ostalog vazdušastog materijala
gledala sam
gušter u ljubavi odbacuje rep
i jedno oko, meko i bijelo kao stiropor
nekoga ljubav nikako neće
vidjela sam sve to
i još kako mravi proždiru leptira
prejako mi pada kiša
i neoprezna sam digitalna ptica
ništa mi se dugo dogodilo nije
a možda bih
da se nisam u kućici obeskućila
u prsima napipala kost koker španijela

konvencija o pravima mora

čitali smo skupa Konvenciju o pravima mora
nisi se dao uvjeriti
to se priroda isprala
stolica izvagala točnu težinu džempera
a duša trideset šest puta zavunala
skuhali su more, a mi smo bespomoćno gledali
udarne vijesti s naših velikih ekrana
koje ćemo jednoga dana pretvoriti u tropske akvarije
okinawa churaumi, kuroshio sea u spavaćim sobama
sunce radi na velikoj udaljenosti od nas
sunce je velika
zagrijana podatkovna ploča
garnizoni se debljaju, koralji razumijevaju koncept prostora
hoću reći
koralji žive u debelim stisnutim garnizonima
spaljen grad zaudara na dimljenu ribu
osluškujem, u krošnjama netko peče batake
i sve nas prisluškuje
među sobom već dijele vodu koju pijemo
zovu je međunarodnom
ponekad se poželim ne probuditi
jer će i grad i voda i ljudi plakati
neki će ipak slušati
i velikim kistovima razvlačiti vode
vode posvuda
vode iz tetrapaka
vode iz kanisterā
vode u plastičnim ambalažama
vode iz konzervā
nabreklo vodeno vime
vodenkonja

***

Moja kuća skuplja zvukove Pančatantre
odvrće vijke kojima je pričvršćena za brijeg,
spušta kratke noge, metre svete špage

Moja kuća omeđuje okućnicu, ne obratno,
moja je kuća i nikad narasla trava

Ponekad se prolaznik očima naviruje u izrezani otvor moje kuće
moleći se nekom dalekom bogu

Ova bi nas zima mogla stegnuti
donijeti nam vučji vijenčić
isklimati kao zub jezik,
promočiti dio zida, u siječnju bi od sjevera moglo smekšati
isto se čita, ova je kuća rashlađeni Hildegardin jaspis,
bit će pošteđena
kako i dva
tako i tri na zemlji
izbrojim li vatru na krovu što sam je sa sestrom tajno otpuhala
bilo je lakše oko i srce kad se ugasila

Ova će nam jesen uzmutiti vodu
kožicu će uzgojiti na površini
neki mi je glas u snu šapnuo ‘naučit ćeš dozivati kišu’
kiše su drevno znanje
zrak je vodi sluga
kisik je stiještena šuma
prozor je ovalno ogledalo prekriveno bijelim ovalnim,
nepravilno izrezanim papirom
upućenim na šumsku makiju i divlje ulje
oponašaj me kalcedone debeli, kalcedone trudni
kako bih nam prenijela kišu

Podebljat ćemo kuću, gledaj i blagoslovi,
drugim kućnim slojem
odobriti zmijama skrovišta po bašči
likerom od kajsija nazdraviti opasnost od rušenja
jasno vidim, poljubit ćeš visoko hodničko staklo
i moje otvoreno oko na ruci





Anita Pajević (1989, Mostar) završila je studij (BA i MA) hrvatskoga jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Mostaru. Osnivačica je i moderatorica niza pjesničkih i teorijskih programa (Pjesništvo u fusnotama, Film. doc). Suorganizatorica je književnih projekata (A Room of One's Own, Feministička i queer čitanja popularne kulture). U kouredništvu s Ivanom Šunjićem priredila je zbornik radova „Feministička i queer čitanja popularne kulture“. Dobitnica je prve nagrade „Mak Dizdar“ za najbolji neobjavljeni pjesnički rukopis 2015. godine i druge nagrade Fondacije Nijaz Slipičević za kulturni doprinos gradu Mostaru. Pjesme su joj prevedene na engleski, slovenski, francuski, rumunjski, španjolski i grčki jezik. Objavila dvije pjesničke zbirke „perlinov šum“ (Slovo Gorčina, 2016) i „redukcije“ (Vrijeme, 2019). Uređuje i vodi radioemisiju „Poeziju na štrikove“ AbrašRadija.