RUMENA PJESMA

Čarnojević joj se
uselio
u vene
još onda
kad nije znala
da će seobe
postati njena sudbina.
Kad se prozor između
života i sna
otvorio do kraja,
zumbuli su
pognuli glave
od stida
pred
bijelim praskozorjima
u čarnoj gori,
i pred rumenom
požudom Sunca
na vrelim vrhovima
prstiju.
On ju je naučio da je
u odbrani
od besmisla i praznine
samo ljubav
dovoljna,
a sve drugo je
varka
u mutnoj smjeni
reda,
grijeha,
zakona
i granica.
I oduvijek je znala –
mora nešto da se želi
da bi tekao život.
Koliko je samo puta
napisao pjesmu
umjesto nje,
skrivajući se
u odlascima i
neprihvatanjima
nedokučivog
svijeta,
pitajući je da li je,
u stvari,
samo ona nestvarna,
a sve ostalo stvarno.
Taj Čarnojević je
godinama,
sa osmijehom,
iz svoga,
uskakao u njen
dnevnik,
kao u azil za snove,
daljine,
visine
i vječito lutanje
kroz ravnodušnost.
A nikad nije ostavio
ključ
ispod praga,
tjerajući je da lupa
na mnoga vrata
prije nego što sazna
da mora neko
i nešto
da se voli
da bi postojao
svijet.

Ljerka Petković je profesorica Gimnazije u Beranama. Autorka je velikog broja  recenzija i prikaza knjiga, kao i  scenarija za školske predstave i programe. Piše kratke priče i poeziju. Izdala je zbirku poezije „Šapat i krik“, IGP „Pegaz – Bijelo Polje, 2016. godine, i zbirku kratkih priča „Ogledalo“, IGP „Pegaz“ – Bijelo Polje, 2017. godine. Dobitnica je više nagrada na konkursima za kratku priču, odnosno poeziju, a zastupljena je i u nekoliko zbornika i antologija.

Priredila Rebeka Čilović