AMARILIS

Čulna saznanja čovjekovih
slabosti zari vitalnost. Um je
savršenstvo s višeneblja
blagodareno. S raznih gledišta
čovjek je crijevo na ugljen.
Prospeš li vosak na dlan,
kao amarilis pocrveni.

OD ISKONA

Otvorio sam vječnost od
iskona, oslušnuo predskazanja.
Slobodne noge zapleti u vlasi
morske. Umri nemila dušo,
nek te litice oplakuju.
Pješčanik je silom zanemareno
čudo, u frulu dna rosan.
Slomljenog srca samotan,
radujem se.

EVROPSKA KLASA

Često bivam samlji od samoće. Bježim od
katalepsije vampirske hipokrizije. Nemilo
tonem u elipsi nerazmrsivih protivrječnosti.
Ljudi pred bogom kriju najprirodnija osjećanja,
pa zašto bih bio pošteđen od iskonske klice
vremena? Svijet ide izvan ljudskih moći,
problemima me izložio kao pred proscenijumom.
Pred tminom evropske klase izvodim ondašnja vremena
koja ne razumijete.
Osjetio sam neandertalni način smotre ukrštene
retrovizorskim pogledom na budućnost pod
oblacima blistavo bijelog sjaja. Pred oštrim vazduhom
što u utrobi sijeva kao potčinjen varvar.

Damir Camić rođen 07.12.2001. godine u Beranama. Učenik je gimnazije ,,30.septembar” u Rožajama. Dobitnik je mnogobrojnih nagrada, a najznačajnije su: 46. Limske večeri poezije, Janoš Siveri i Stanislav Preprek. Objavio je knjige: ”Nostalgija ljubavi” 2018,
”Harmonija” 2019. Bio je finalista 49. Ratkovićevih večeri poezije za mlade do 27 godina.