Iskaz o imperativu šutnje

Netremice te gledam i promišljam
možemo imati nekoliko godina,
dvoje djece u vremenskom kotlu zamutiti,
izliti ih lijepe, kao Davida glatke
i postaviti u najružniji vrt koji nađemo
Sutra ili možemo i danas
Nisam dugo spavala, ali san je prenosiv
pa ću zbrojiti minute,
drugim šetačima oči poleći u riječne rukavce

Samo budi tiho

Možda netko opet pokuca na moje tijelo
i pokuša me otvoriti

Iskaz o susretu

Oni ljudi koji smo bile prije nego
je netko ušao u nas i poljuljao nam glave,
prije nego smo udarili svemir o svemir
i rasuli na stol panične planete
na kojima smo živjeli kako već svi žive,
vjerujući da će sutra biti lakše podnijeti način
na koji vrijeme usporava, na koji vrijeme ubrzava,
vjerujući da će netko u nama sigurno
reći nešto dovoljno glasno
da se trgnemo iz tla u prostor
svega što se može dogoditi
onima koji su dovoljno neoprezni
Starjeli smo svatko na svom
malenom mjestu zakopani datumima,
mjesta su zapravo bila prostranstva,
uistinu su razgovarala kilometrima,
ali ništa nismo htjeli znati
o površinama kontinenata

Kad je jedna bol zapljusnula drugu,
htjeli smo pobjeći od te blizine
koja će nas protjerati iz stvarnosti
Ovako pitomima i plahima,
što će nam još jedan svijet
na koji nismo spremni

 
Iskaz o neizgovorenom

Posramljeni jutrom koje nam se prolilo po licu,
jastuk od zločina nad naivnom guskom
pod kojim je zaspao naš nemir napokon se
upoznajući s očima u kojima je moguće
preboljeti migrene i blizinu obližnjeg smetlišta,
svijet kakav je u očima svemirske postaje,
cjelovit i neopterećen, razgovarao je s nama
kao da smo mu ravni

Ptice će, umornih pokreta, povjerovati
u ovaj listopad u kojem čekam
riječi da se napune kašljem ili dosadom,
da se ugase, da se utišaju,
da me izgovore napokon bez daljnje odgode,
neka započne taj idući život ili nevrijeme
da potisne ono što nismo mogli ponijeti
iz godina u kojima se ništa nije moglo izreći,
ni ja, ni ti, ni tlo
na koje smo se iz zagrljaja
stropoštali

Iskaz o nevremenu

Ako vjetar zaprijeti
da će i nama otrgnuti krošnju,
objasnit ćemo da je naše težište u pticama:
Imamo ruke koje mogu prerezati tjedan
Imamo usta u kojima su već gnijezda bespilotnih letjelica

Kad strah zalije oči, savijaš kičmu do jezgre planeta
pa me upoznaješ s jezgrom mravinjaka
Tješiš me da je grmljavina samo buka sporija od svjetlosti

Tako hrabar, jedne večeri prekoračio si i mrak
pa slomio nos o Alfu Centauri
To je moralo značiti
da tvoja ljubav ipak ima čvrst bjelanjak
koji nas može nahraniti

 
Iskaz o bijegu

Ovdje na rubu jabuke koja još ne zna da će postati jabuka
dok pčela vrtoglavo pritišće sreću u usplođe,
putnik će povjerovati da je božje lice metalna ptica
Kako se bježi od ljubavi?
Nitko me ne pita za papire na kojima bi ozbiljno lice trebalo
jamčiti da nisam eksplozivna naprava,
a već ulijećem u nečiji početak
Slova se ne mogu protegnuti izvan geografije
koprcajući se kao bilo koja životinja
koju se približi vatri

Jezik gleda u atmosferu, bježi iz čovjeka,
jezik se opravdava putnicima da nije do njega,
ta barijera nebitne biografije, mene i smiješne države
Dogodilo se, na kraju, kao i sva zacjeljenja;
kad nisam gledala, pčele su povjerovale
da je proljeće odgođeno, zaspale
u pričama o egzotičnim predjelima
i već je cijeli vijek prošao
kad je pjesma tabanom dotaknula
posuđenu zemlju
 

Iskaz o prvoj interpunkciji

Bila sam prizemljena ptica
i tako će biti dok se ne pretvorim u točku
koja ne razumije
kako stati sama u sebe,
tražeći uvijek način
da probije tkivo
i počine u tebi
kao zalutali metak

Izbor iz nove stihozbirke “Vrijeme prije jezika”

Rođena je 1990. u Sisku. Nagradu Goran za mlade pjesnike za najbolji debitantski neobjavljeni rukopis Početne koordinate dobila je 2017. godine. Knjiga je objavljena 2018. godine i nagrađena Kvirinovom nagradom za mlade pjesnike, nagradom Fran Galović za najbolje književno djelo na temu zavičaja i / ili identiteta, nagradom Slavić za najbolji prvijenac izdan 2018.godine i međunarodnom nagradom Mostovi struge. 2018. godine dobila je nagradu Na vrh jezika za najbolji neobjavljeni rukopis, a knjiga naslova Lovostaj. objavljena je 2019. Osvojila je drugu nagradu na međunarodnom natječaju za poeziju Castello di Duino 2016. i prvu nagradu na regionalnom natječaju humoristično-satiričnog žanra Bal u Elemiru 2017. te nagradu Lapis Histriae 2019. i prvu nagradu na natječaju Biber 2019.za najbolju priču.
Član je međunarodne mreže Versopolis te uredništva časopisa Poezija Hrvatskoj društva pisaca i urednica u istoimenoj biblioteci.
Pjesme su joj objavljene u različitim časopisima i prevedene na nekoliko jezika. Izbor pjesama izašao je na francuskom jeziku (Ciel sous tension, L'Ollave, 2019.).