UZIMANJE VATRE

U djetinjstvu
majka bi me slala
da uzmam vatre kod komšinice.

Potom
zahladilo je okolo srca
I pobjegao sam u tuđinu da se zgrijem.

Starac
iz zemlje germanske
vraća se domu s jednom žiškom u njedrima.

ZATVARANJE KNJIGE

Dvije bliske pjesme
nalaze se na sredini knjige.

Kad se knjiga zatvori,
zagrle se duše iz dva logora.

PEŠČANIK

Noćas mi u snu vladar stavi ruku na rame
I obojica se poklonismo narodu.

Zagrljeni
Neprestano pred njima se povijasmo.

Sa svakim naklonom
Gledah u sve rjeđi skup.

Uz nas već imaše više svite nego svetinje.

KREVET

Majka leži na medicinskom krevetu
Ima daljinski pokraj uzglavlja
Podiže ukočena leđa
Primiče krevet k sofri
Odmiče ga od šporeta.

Dok sam na poslu,

Strepim –

Ako nestane struje, neće mi raditi majka.

NAŠE DOBA

Rastu nokti i krive se u kandže –
plijen da ne ispadne

Hodimo pod suncem
Pod mjesecom

Idemo u paru
zbog sjenke iznad glave.

Rastući, smjenjujemo se u ćutanju.

SEOBA

Izaći ćemo na prstima prije svitanja,
prije no što starci pođu na molitvu
Moja žena neće se osvrnuti na grad,
mi smo i bez okretanja okamenjeni.

Na polasku ugasit ćemo sva svjetla,
neka znaju lopovi da je kuća prazna.
U putu smijat ćemo se sami sebi
što smo vrata i kapiju zaključali.

Ići ćemo kao da je potjera za nama
Od sjutra vrijeme ćemo računati
od izlaska do zalaska našeg.

Nećemo trenuti u ovoj noći pred put
treba spremiti stvari koje ostaju
A bolje bi bilo da malo odspavamo,
pa da u putu tumačimo posljednji san.

Zehnija Bulić rođen je 1970. godine u Paljevu kod Tutina. Diplomirao je srpskohrvatski jezik i jugoslovensku književnost na Filološkom fakultetu Univerziteta u Prištini. Objavio je knjige poezije: Dah vremena, Splavari ponornice, Topola ni do pola, Očeva koža; romane: Intimna groteska, Udica, Parta od papira, Čekajući Turke. Živi u Novom Pazaru.