KNJIGA U KNJIZI

Odavno sam ostao bez primjerka svoje knjige. Žudeo sam da se sretnemo sa svojom mladošću. U biblioteci sam uzeo roman i pročitao ga za dan. Nakon petnaestak dana rastao sam se od svoga romana.
Za tugu moju upita me žena. Iz kutije izvadi primjerak romana koji sam joj darovao prije braka. S nogu sam se začitao. Ganuše me podvučeni redovi.
Petnaest godina moja knjiga čekala je svoga Odiseja.

MESARA

Pokraj rijeke žena deca i ja obilježavamo godišnjicu. Djeca beru livadsko svijeće, ćevapi na roštilju mijenjaju boje, postaju crvenkasti, sve jače mirišu na čistom vazduhu. Cio dan ne gasimo vatru. S vijencima na glavama vraćamo se kući, u kolima širi se miris poljskog cvijeća, miris luka i ćevapa.
Oko deset sati gledam emisiju iz “kulture”. Gostuju poznati pisci. Večeras, mjesto knjiga, pred gostima nalaze se tanjuri pečenog mesa. Ćevapi u meni rekoše da ne kritikujem mesnatu trpezu.
Vodititelj ispriča priču o mafiji koja je od ljudskoga mesa pravila ćevape, za vođe mafije. Ćevapi u mom želucu prevrnuše se. Jedan od pisaca, uz kikot, ubode viljušku u butinu, na tanjuru, i u slast pojede zalogaj.
Ćevapi iz mene pokuljaše napolje. Žena, uplašena, upita šta mi je. Pisci ne jedu ljude, rekoh.

OTKUP

Šabanu Šarenkapiću

Pjesnik je na promociji poklonio puno primjeraka knjige, iz malog tiraža. Na trećoj stranici svakom je napisao posvetu.
Pisac je za godinu dana ostao bez primjeraka. Bio je zadovoljan jer je upamtio lica čitalaca koji su dobili knjigu. Bilo je više lica nego pjesama u knjizi.
Pjesnik nekada dobije želju da čita svoje pjesme. Dok čita, duša svake pjesme posjeti dušu pjesnikovu i pripovjeda o očima čitalaca.
Na internetu pisac je slučajno pronašao primjerak svoje knjige. Kako se poklonjena knjiga našla u prodaji, pitao se, pa ju je otkupio.
Prodavac knjige istrgnuo je treću stranicu s imenom autora i naslovom. I na sve bacio sumnju.

GLOBALIZACIJA

Pisac je u bilježnici na mobilnom telefonu pisao kratke priče. Dok je pisao trideset prvu priču, bilježnica se napunila. Pisac je slutio da će nedovršena priča biti za antologiju, pa je odlučio da je dovrši. Iz prethodnih priča izbacio je epitete. Nastavio je da piše nedovršenu priču, ali se bilježnica napunila prije njenog kraja. U drugom skraćivanju pisac je u nekim pričama skratio naraciju, ali je posljednja priča tražila još prostora. U trećem pohodu za prostor, pisac je složene glagolske oblike zamijenio prostim oblicima, imenice je zamijenio ličnim zamjenicama. U nekim rečenicama izvršio je elizije, uklonio poređenja, deložirao nekoliko junaka…
Trideset prva priča pojela je sve kratke priče i opet nije mogla da stane u bilježnici.

UPOZNAVANJE

Damir se zaljubio u nepoznatu ženu. Pratio je. Saznao je gdje živi, kada izlazi s posla, kojim ulicama ide kući, u koji markat ulazi. U marketu je na ženinoj bluzu pročitao ime Lejla. Ljubav je u Damiru rasla, ali ne i odlučnost da joj priđe. Napisao je pjesmu “Lejla” i potpisao se ispod posljednjeg stiha.
U petnaest časova Damir je ušao u veliki market. Ugledao je ženu koju voli. Dok je Lejla uzimala namirnice s police, Damir ubaci pjesmu u njenu torbu i udalji se.
Lejla je kod kuće pronašla pjesmu. Dopala joj se. Razmišljala je ko bi mogao biti taj Damir i gdje je mogao da joj ubaci pjesmu u torbu. Vratila se u market i zamolila šeficu da pregledaju snimke od petnaest do šesnaest časova. Šefica je uvela u jednu prostoriju i pustila snimak s kamere. Ubrzo su na monitoru gledale mladića kako ubacije papir u torbu. Vraćale su snimak nekoliko puta.
Lejla je pred kraj radnog vremena pogledivala kroz prozor. Ugledala je Damira ispred opštinske zgrade. Spremila se i izlašla. Dok je Damir gledao u radnike koji izlaze iz zgrade, Lejla stade iza njega, ubaci papir u džep od mantila i ode. Damir je čekao dok svi radnici ne izađu. Stavio je ruke u džepove i pošao prema marketu. U desnom džepu pronađe papir, izvadi ga i pročita: “Damire, ako čekaš Lejlu, ona je izašla na sporedni izlaz”.

Prethodni tekstovi autora: Uzimanje vatre