Ispovijesti

I

Angažovanom umjetniku i religoznim fanaticima
ispoljavaš se kao angažovani umjetnik

Za sve one trpeće osamljene otromboljene
za trulu jabuku kojoj nema spasa za boljku od koje nema lijeka
za njih si više pasivan i tek ponekad i neočekivano
čudotvoran
da ti se od tog zavriti u glavi

Za one kojima se zavrtilo u glavi zemlja je okrugla
svijet je mjesto stalnih ponavljanja opsjednuti su
istinama kružnice i rado o njima pišu
za njih se ispoljavaš kao nauk lijepog govorenja i tačka

Za one što su prošli kroz iglene uši tačke
ispoljavaš se kao ljubav
šta bi drugo tolikog čovjeka moglo kroz
jednu tačku protjerati

osim ljubavi

II

Nisam se snašao u svijetu
Oče

Ti si bio snalažljiviji
stizao si na sva mjesta odjednom

Činio si stvari od kojih ti stane pamet
za sedam dana mogao si ono što meni ne bi uspjelo ni za vječnost

Stvaranje svijeta
ti tamo ti ovamo nebo i zemlja nek se razdvoje
i još nju od rebra onakvu si stvorio
naravno da bi svaki mušarac pomislio
da je to previše iskušenja

i onda potop
od svake vrste po jedan u barku
kako si se samo toga sjetio

I da ih voliš i da ih popravljaš
sve si znao kada i kako treba milovati a kada udariti

Ja nisam bio mnogo maštovit ni pametan dečko
Popeo sam se na krst i rastvorio srce

Oče moj
oče moj zašto si me ostavio

Nisam se snašao Oče

III

A ako ljubavi nemamo
Ništa

Zvonićemo prazno po cijeli dan
Kao lonci siromaha koji je pojeo ručak
I nema više šta da se stavi unutra
I skuva

Misliš li da je tako i sa nama
jesmo li sve pojeli?

A ako ljubavi nemamo
odjekivaćemo prazno kao kad cokneš jezikom
u praznoj sobi kada se stanari isele i muzika ode sa stvarima

Jesu li sve odnijeli iz nas
jesu li naše suštine zaspale u stvarima u vratima ormara
ivicama stola slovima knjiga?

A ako ljubavi nemamo
moraćemo pridati neki drugi smisao svemu ovome

 
IV

Pojavljivali smo se u svakoj čorbi
So biber
bitne stvari

Majstori intrige
demoni pokreteči

Ostima u guzicu ako ne podbodeš
čovjeka ni jedan neće mrdnuti sa stolice
tuposti

Ljuti nas utrnulost udova
i ta memla dosade oko njegovih očiju

Nismo zli
to su samo loše navike
da rad cijenimo više od nerada

Da nas plaši statika popodneva
kod kuće uz kafu
(Skuvaj mi dušo
umjesto skuvaj me)

Ah to su samo naivne predrasude
O loncu vatri paklenim kazanima

Mi samo svojom ljubavlju
pročišćujemo sve do pepela
(sagorimo se sami)

I onda opet iznova
ujutro idemo na posao

V

Dao sam ti dar raspričanog jezika
da umočiš tim hljebom u mene
To ti i nije neka nagrada

Znaš već kako to ide
sve tvoje je na pola obavljen posao

Ti znaš kako se stvara ali dah ti dahom
ja udahnjujem

Jasno je kako patiš i povrh svega
slaviš to kao dar
buncaš o pjesništvu
nježno nagnut među stvarima i priviđenjima

Zanesen čovjek plaši i uznemirava
skloni se u osamu
nikako da naušiš neke stvari

Nisam siguran to s tobom kako je ispalo
naprosto višak mašte je iz mene iskliznuo
u neke nesrećnike
bio sam neoprezan

Ne pribacuj mi sad ono kako sam svemoguć
stalno iste gluposti i sumnje u tvojoj glavi

Možeš li ti uvijek nadzirati sam sebe
i znati kud će te to s riječima djenuti

Drago mi je da razumješ
U tom smo isti
Zaneseni

Tanja Stupar Trifunović rođena je u Zadru 1977. Diplomirala je na Filološkom fakultetu, Odsjek srpski jezik i književnost u Banjaluci. Do sad je objavila pet knjiga poezije, knjigu priča i dva romana. Prevođena je na engleski, španski, bugarski, mađarski njemački, poljski, slovenački, makedonski, češki, danski i francuski. Knjiga O čemu misle varvari dok doručkuju je nagrađena nagradom UniCredit banke za najbolju knjigu objavljenu u BiH u 07/08 i bila je u užem izboru za književnu nagradu za Istočnu i Jugoistočnu Europu (CEE Literature Award). Knjiga poezije Glavni junak je čovjek koji se zaljubljuje u nesreću nagrađena je Književnom nagradom Fra Grgo Martić za najbolju knjigu poezije, za 2009. godinu. Roman Satovi u majčinoj sobi nagrađen je Nagradom Evropske unije za književnost (EUPL) 2016. Zbirka pjesama Razmnožavanje domaćih životnja nagrađena je nagradom Milica Stojadinović Srpkinja za najbolju knjigu poezije ženskog autora i nagradom Risto Ratković za najbolju knjigu poezije objavljenu u Crnoj Gori, Srbiji, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.