Tijelo na ekranu

Sasvim mali pokret
bljesnuo je na ekranu.
Pričamo o tijelu,
užitku, slobodi.
„Vidite li me?
Vidim da me vidite.
Sve moje bore i zjenicu oka.
Pričajmo, pričajmo“.
Strah i nelagoda.
Znam, nečim ću prekriti
malenu rupu prekrivenu staklom.
Muk: tijelo se vratilo tijelu.

Manji od mrava

Iznad nas krupne su ruke
radile nešto.
Toliko smo bili mali
da nismo mogli vidjeti,
ni ruke ni nešto.
Hodali smo ulicama, trčali smo,
nosili kese,
nosili djecu,
ulazili smo u auta
i izlazili,
ulazili smo u kuće i zgrade
i izlazili,
kupali smo se u moru,
u jezeru i rijeci,
puštali smo zmajeve,
i radili još puno toga.
Tako mali smo bili,
raštrkani,
nismo ličili ni na
zajednicu mrava
ni na paukovu mrežu.
Ne znamo ni što se
poslije desilo,
što su ruke napravile,
sve se samo nastavilo.

Prvi dan ljeta

Bio je prvi dan ljeta
Plaža je bila ušuškana
u podnožju pitomih brda
sa svecem zaštitnikom
na najvišoj tački
iznad koje je bilo samo nebo
i tamni oblaci
naslikani dječijom rukom
i sunce koje nas je mazilo
uz povjetarac
Djeca su osvojila prostor
More je bilo njihovo
i pijesak odnekud donesen
i napuštena kafana
kao kućica na drvetu
Njihovi glasovi sudarali su se
sa brdima
i bio je to najljepši zvuk
Bili smo sami
i prepušteni
Dijete je uzviknulo:
„Hej, čekajte!
Na ovom pijesku ništa ne raste!“
Sve je bilo bijelo
i more tirkizno
I nismo znali da li je
živa ili mrtva priroda
Djeca su nastavila igru
njihovi glasovi
čuli su se do neba
a mi opijeni
kao prvi ljudi

April crnogorskih pjesnikinja uredila Dragana Tripković

Sanja Martinović. Rođena 1979. godine. Do sada objavila dvije zbirke pjesama: „Grad u kojem nisam bila“ i „Barbarska barka“. Objavljivala u domaćim i stranim časopisima. Pjesme su joj prevedene na više stranih jezika.