FEBRUAR HRVATSKIH PJESNIKINJA: SONJA MANOJLOVIĆ

Sonja Manojlović (fotografija Ivan Balić Cobra)

ŽIVOT OD DONESENOG

U zadnji tren pogledao me očima znalca,
a ništa razumjeti ne mogu
osim pamćenja vrste
kad ga dobace dječje ruke,
prvo onima kroz ušicu igle,
koji proždiru, za prste polizati,
na ista pitanja iste odgovore
Ali, još si imamo nešto reći,
domislivši očima po svodu
delicije
Pa, dobro, izmislim tu i tamo
po koju riječ,
moglo bi biti, liči,
I nadam se najboljem, kao dijete,
da će se sam od sebe sastaviti
ljudski lik, nikakva dovršena misao,
sa svojom odostraga zaležanom glavicom
i kosim pogledom kao u snu,
jedva urezanim očima, ne bi gledale misliš,
ali, prevariš se, svaki put

BITI ŽENA

Da li bi se usudio biti žena,
protrčati između kišnih kapi,
sva njišuća, grimizna, ozarena,
ponad onih divnih usta
na jedva postojećem mjestu, gdje odsjaj ne blijedi,
kao vječna šteta, jasnoća i glasnoća
s kojima ćeš igrati, podrazumijevati
da su karte jake
Da li bi s vrhova prstiju, kao remek djelo,
ponudio svoje lice,
zibaj ga, prosijavaj, radi što hoćeš,
kroz njegova vrata i prozore
zimske grane, oči oštrulje,
tasovi se pokrenu sami,
gledaj i slušaj,
dodirni i kušaj

JEDVA NIJEMI FILM

Sve riječi ovoga svijeta
dišu mi za vratom,
da njihovoj dužini i širini
sirotom svojom dječjom matematikom
doskočim,
jer vjerujem u kao, ali, nećemo o tome
Slušam, povij vijest za povijest, osjećaj,
isprepleteno, pijukavo, rođačko
za vratom
Tuku se i zaljubljuju,
plešu kao ludi, bez zvuka,
i onda je kraj
vještini koja se dugo uči,
a možda i ne posluži, priznajem,
pomalo sve priznajem

Februar hrvatskih pjesnikinja uredila Darija Žilić





Sonja Manojlović, rođena 1948. u Zagrebu. Na Filozofskom fakultetu diplomirala filozofiju i komparativnu književnost. Pjesme su joj uvrštavane u antologije, nagrađivane i prevođene na dvadesetak jezika, uključujući i knjige izabranih pjesama na engleskom, francuskom, poljskom i rumunjskom jeziku. Objavila: Tako prolazi tijelo (pjesme, 1965), Davnog stranca ljubeći (pjesme, 1968), Sarabanda (pjesme u prozi, 1969), Jedan espresso za Mariju (pjesme, 1977), Mama, ja sam don Juan(kratke proze, 1978), Civilne pjesme (pjesme, 1982), Babuška (pjesme, 1987), Njen izlog darova (pjesme, 1999), Vješturkov tanac(pjesme, 2001), Upoznaj Lilit : izabrane pjesme : 1965.-2002. (2002, 2003), Čovječica (pjesme, 2005), Pjesme i crteži (sa Sašom Šekoranjom, 2008), Hod na rukama(pjesme, 2010), A sa šest labradora na more putovat ću (pjesme, 2012), Daj naslov(sa Sašom Šekoranjom; pjesme, 2013), Dobri za sve (pjesme, 2015), Gledajući odgovore (sa Sašom Šekoranjom; pjesme, 2018.). Nagrade: Sedam sekretara SKOJ-a (Zagreb, 1966; za knjigu Tako prolazi tijelo); Zlatna struna (festival Smederevskapesnička jesen, 1974;  za najbolju pjesmu na festivalu); Pečat varoši sremsko-karlovačke (1975); Maslinov vijenac (Croatia rediviva, Brač, 2004); Plaketa Sv. Kvirina za ukupan doprinos hrvatskom pjesništvu (Sisak, 2011); Grand Mediterranean Poetry Prize:  in recognitionandappreciation of Excellence in Poetry (nagrada za izvrsnost u poeziji; 22. Svjetski kongres pjesnika u Larissi, Grčka, 2011); Nagrada grada Zagreba 2013. (u povodu knjige A sa šest labradora na more putovat ću  za jedan od najrelevantnijih tragova u suvremenoj hrvatskoj poeziji u kojoj je kontinuirano prisutna nekoliko desetljeća);  1. nagrada (Kristalno pero – za izvrsnost u pjesničkom stvaralaštvu na V. Međunarodnom festivalu slavenske poezije 2013., Tver, Rusija); Nagrada za izvrsnost u poeziji (23rd World Congress  of Poets, Osaka, Japan, 2014); Goranov vijenac (nagrada za pjesnički opus i ukupan prinos hrvatskoj književnosti, 2016.).