POSLJEDNJI RAZGOVOR

tata ne razumije šta je video-poziv
on ima orden rada sa srebrnim vijencem
i sa drugovima je gradio zemlju
ojačavali su mostove
ispravljali krivine na pruzi
da u svijet odvuku kolosalne terete
koje su svojim rukama pravili

tata ne zna šta je video-poziv
telefon primiče uz glavu
vidim meandre staračke ušne školjke
smijem se

taman dobro da sam nazvala
u poluvremenu –
glas mu je veseo i samrtnički slab
on je dobro, nek ne brinem,
ništa mu, baš ništa, ne treba

pričamo o nečem sitnom
svakodnevnom
što ne pamtim
važno je samo
da jedno drugom
slušamo glas

onda čujem poduže pauze u odgovorima
znam – počelo je drugo poluvrijeme
koje krade njegovu pažnju

pa ti nazovi opet… – kaže tata

i eno ga već nepomičnog
istrčava na zeleni teren
kao nekad
na radničkim sportskim igrama
u Splitu –
hitar i nepobjediv

TATA I SMISAO

ponekad bih mu umorno rekla
ali znaš, ja više ni u čemu ne vidim smisao

a on bi poraženo stajao preda mnom
samo su se njegove velike mašinbravarske ruke
klatile
spremne da se prihvate struga
i taj moj smisao od nečega stvore

TATINE STVARI

tek kasnije sam saznala
da treba dati tuđim ljudima u druge gradove

najbolje izbjeglicama –
tako stvari produže za svojom srećom

ja sam ih dala komšiji
i zato mi se stalno vraćaju

tatine ruke mašu
u plavoj skijaškoj jakni

zeleni kačket mi ulazi u dvorište
penje se na klimave merdevine

na tuđim prsima vidim imena gradova
iz kojih sam mu donosila jeftine majice za turiste

kasnije sam saznala
da treba dati stranim ljudima, najbolje izbjeglicama

ali ovako tatine stvari mašu
žive i pomaljaju glavu

od tih trenutaka zablude sklapam hologramskog oca
koji otvara kapiju i svako malo mi bodrim korakom stiže u dvorište

Pjesnikinja i novinarka Adisa Bašić rođena je 1979. u Sarajevu. Diplomirala je komparativnu književnost i bibliotekarstvo, magistrirala ljudska prava i demokraciju. Pohađala je doktorski studij na Univerzitetu u Grazu gdje je i odbranila doktorsku disertaciju pod nazivom “Komički pristup erotskoj ljubavi u odabranoj južnoslavenskoj lirici”.

Objavila je četiri zbirke pjesama, Havine rečenice (1999.), Trauma market (2004.), Promotivni spot za moju domovinu (2011.) i Motel neznanih junaka (2014.). Njena poezija uvrštena je u sve novije izbore bh. pjesništva. A ti zaključaj: priče o ljubavima i brakovima (2017.) je njena prva prozna knjiga.

Docentica je na Odsjeku za komparativnu književnost i bibliotekarstvo Filozofskog fakulteta u Sarajevu. Predaje predmete Poezija i Kreativno pisanje. Godinama je pisala književnu kritiku za sedmičnik Slobodna Bosna.

U Marburgu (Njemačka) je godinu dana studirala germanistiku i mediologiju. U dva navrata je u društvu pisaca putovala Amerikom (Pisci u pokretu), a Balkanom se truckala u vozu za vrijeme Wordexpressa. Njena priča Kako preživjeti auto-stop uvrštena je u zbornik priča nagrađenih na UNESCO-vom konkursu Bun(t)ovna p(r)oza (2001.) a za priču Driving Home for Christmas je 2011. dobila treću nagradu na konkursu Zija Dizdarević. Za zbirku Promotivni spot za moju domovinu je dobila međunarodnu nagradu Literaris Bank Austria 2012, a knjiga je prevedena na njemački jezik i objavljena kod izdavača Wieser Verlag. U ljeto 2012. učestvovala je kao bh. predstavnica na festivalu “Poetry Parnassus” organizovanom u Londonu povodom Olimpijade.

Svoju poeziju je sa velikom radošću čitala na najrazličitijim mjestima: u prestižnoj njujorškoj Poets House, na Harvardu, u socijalističkom centru Nazim Hikmet u Istanbulu, u tuareškom šatoru pored gradića Lodeve u Provansi, u raznim knjižarama i kafanama, u zagrebačkoj Močvari, u Tešnju, Banjoj Luci, ispred gradačačke biblioteke, u lajpciškom UT Connewitzu, na beogradskom poetskom natjecanju Pesničenje…