kuba

mirišeš na kavu
nisam sigurna
jesi li to već ustao
ili me sanjaš kako meljem zrna

kijamet

vjetar je iščupao stablo preda mnom
nemoj jutros biciklom
pali su i puno jači od tebe
na mene

tamnoplava

izvukao si crveni pulover
s dna ormara koji nije imao police
drvene utrobe ništa ne nose
ne čuvaju ono što se navlači na tijelo
kostrijet fride kahlo
kožuh od očekivanja
ja sam se pretvarala da je hladno
cvokotala na 28 stupnjeva celzijusa
i nadala se da me nećeš izuti iz tog pulovera
a onda da hoćeš

krljušti

širok je ovaj zaljev pun riba
iz zraka koji pucketavo bubri
prosipaju se ljuske s tjemena mastike
a ja se
samo onako usput
s crvene linije naginjem prema tebi
pokazujem ti svoje navike
i gdje sam sve odebljala
u zavoju na nozi
u zavoju na cesti
auti
bježe u neizbježno
oslobođenje odnosa
od čega to štitimo kože
te debele kapute za kosti

ona ne zna da je to za nju

u njoj je polje
u njoj je veliki svemirski teleskop za ptice
u njoj je sve što trebam
ali ona mi govori
ništa nije u meni
pronađi svoje drvo
obuci svoju haljinu
makni kosu da ti vide lice
smiješ se i isprsiti
razveži tenisice i uspni se sama
na vrhu te čeka mjesto
možda ga nećeš zvati kućom
ali dom svakako jest
pronađi svoje drvo
može biti i živo
i ako ti želiš
imajte djecu

Vanda Petanjek rođena je 1978. godine u Čakovcu. Diplomirala je hrvatski i engleski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Pjesme je do sada objavila na portalima i na Trećem programu Hrvatskog radija. Živi i radi u Zagrebu.