FARK

Zvuk kabale na jezeru Sapandža
oživljava oktobar.
Tvoj miris nanosi vjetar sa
zapadne strane.
Sjedim na obali i oplakujem
genocid lišća.
Žena u šarenim dimijama mi
pruža slatko od kestena.

Konačno, shvatam da sam na
Istočnoj strani,
daleko od putanje tvojih obrva.

DISKONEKCIJA

Slika muškarca sa
šeširom i cigaretom
među prstima
se zamrznula.
Prespavat ću ovo proljeće.

ZADNJE PUTOVANJE

Narukvica od rudrakshe se prekinula.
Možda nas je zato na putu za Grčku
napustio posljednji čovjek,
čist kao pogled svećenika.

NEKO SASVIM DRUGI

Njene ruke više ne mirišu na život.
Djevojka sa pomorandžama je
napustila tijelo
nekadašnje djevice.

REMINISCENCIJA

Jučer je lopoč isplivao iz
bookmarkera koji sam dobila kao
poklon iz Kine.
Posmatram kako davi slova i
čini isto što ja svakom cvijetu – ubija ih.

Tada sam shvatila da ova kuća
ne zaslužuje ljepotu i zato sam
otkinula ružine glave i položila ih u
knjigu pjesama.

Kada sumrak zakrvari grad,
na mjesto tvog zakupljenog groba,
položit ću pjesme i presovano cvijeće.

Safija Vehabović-Parganlija – završila Srednju muzičku školu i Filozofski faklutet u Zenici. Trenutno pohađa magistarski studij na istoimenom fakultetu. Dobitnica nagrade Slovo Gorčina i prve nagrade za mladog pjesnika na Ratkovićevim večerima poezije. Autorica je dvije zbirke poezije: Sapfini magijski harfovi i Kuda odletješe Ibrahimove ptice?  Članica je nekoliko poetskih grupa i učesnica raznih poetskih manifestacija. Poezija joj je objavljivana u mnogim domaćim i stranim časopisima i zajedničkim zbirkama poezije.