RUŽE

Svake sedmice kupovao
Mi je bingo tiket iako je
Često govorio kako je
On moja lutrija
«Mi smo jedno drugom
lutrija», rekao je
O, Muhamede, skini
Svoj plašt i zagrni me
Dok plafon u mojoj
Kući otpada, dok sjedim
U memljivoj kuhinji
i gulim krompire
a sat je zaustavljen
Voljela bih ti skuhati
čorbu i gledati te dok
pušeš u kašiku
Vatra u šporetu bi se
razbuktala, zidovi
bi svjetlucali
i moj stanodavac bi
zaboravio doći po
stanarinu
Sjela bih do tebe i mi
bismo se smijali
tvojim ahbabima
i mojim pjesmama
Vidio bi koliko sam
Slična tebi
Propovijedajući želju
Da se oslobodnim
Stalnosti mržnje prema
Onima koji preziru siromaštvo
I moju kuću
I kad bi došlo vrijeme da
Ideš vratila bih ti tvoj
Plašt, jer tebi je
Potrebniji
«Pođi sa mnom», ti bi rekao
a ja bih odmahnula
brzo
odrješito
«Cvjetaju ruže», rekla bih ti
i ti bi sve razumio
i otišao bi sam

DVOJBA SAMICE

Posao je meni sve
Iz bolnice na biciklo
Kao što sam i kod kuće
Ali pješice
Sve ove godine vjetar
Nijedan dan nije stao
Deset godina pedalam
Uz more
Plaže su puste i na njima je
na stotine galebova
I njih hrane ljudi
Koji tuda tumaraju
Ja nikad nisam stala
Princip je jači od
Slijepe ptice
Okrećem glavu i vidim
Naše jabuke u cvatu
Da mi je doživit da
Stanem ispod i sve
Ovo zaboravim
Jutros mi otac reče
Da mu više ništa ne šaljem
«Skidate sa mrtvaca
i donosite nama», tako reče
A ja sam posuzila
I od muke zapalila
I baš moja šefica bahnu
Nisam je iz daljine
Prepoznala
Čak i ako sam bila
Jedna od njih
Više nisam
Kuda sada da idem

TRGOVINA

Ta me pobožna žena preko puta
Vječito strijeljala pogledima
Zbog lepršavih haljina
Zbog golih ramena u septembru
Zbog muškaraca s kojima sam
Čavrljala u dvorištu
Moja majka je radila u pošti
I žena je dolazila provjeravati
svoju poštu iako nije morala
Samo da bi joj rekla
«Srela sam Hanu, nosi neke
crvene štramplice»,
ili «Znaš li gdje ti je Hana sada»
Onda je majka zvala mene i
Derala se kako je cijeli život
Sramotim
«Gdje sam pogriješila, gdje?»,
i psovala me minut dva
Poslije sam saznala da ta
Pobožna žena sa svojim sinovima
U brdima peče rakiju, i šljivu i krušku,
I da je inače prodaje za deset maraka
A kad je trampi sa Srbima s Ozrena
Za drva ili ugalj onda njima
daje za osam ili za sedam čak
u zavisnosti od vrste drveta ili uglja
Kad mi je neki dan preko ograde
Dobacila «Selam alejć cura»,
Samo sam okrenula glavu
A ona je stegnula svitnjak na dimijama
I promrmljala, ali dovoljno glasno
«Da se hoće uvesti šerijat
pa bi ti vidjela svoje»
Ja se nadam da neće
Bilo bi šteta sve te rakije
Baš šteta

POSLJEDNJE RIJEČI

Podložila sam vatru
Sabranim djelima jednog
Razvikanog bosanskog pisca
Nisu htjela odmah da se upale
Vjerovatno
Zbog toga što je napolju padala
Jaka kiša
Nekoliko puta morala sam
Pročačkati mašicama
Sabrana djela partijskih pisaca
stvorena su
Za potpaljivanje
I za uspijeh kod mladih
spisateljica
dajući im krila
dok bog umire u ružičastim
laptopima u njihovim
knjižicama koje nosaju
kao karmine
Da li i one prije smrti pogledaju
U plafon i dreknu: Mogla sam
I ja imati sabrana djela
Da nije bilo tog psa,
a onda umru
I u vazduhu ne ostane ništa
Osim mirisa spaljene tinte
Stoput crko dabogda

Naida Mujkić je bosanska pjesnikinja. Objavila je nekoliko knjiga poezije. Predaje književnost.