JESAMOĆE

Goran je dvije godine na Televiziji titlovao sapunice. Potom pozajmljivao glas u crtanim filmovima.
Dvaput bio zec, pa srna. I ptica, mogao je letjeti.
Kod kuće imao psića na baterije. Zatim je sreo Anu. Imala je na oba očna kapka istetoviranu po suzu.
Ana je plakala svana.
Goran iscrtan iznutra.

SVITANJE

Brkata Zora na bolničkoj patologiji već tridesetjednu godinu pere mrtve. Voli popiti koju, pa s njima priča, grdi ih, svađa se, nekad opet samo uzdiše i uzdiše…

“Ugrijem vode u loncu sebi za kafe, ali kad je neki lijep i mlad, a takvi bili momci u ratu, operem ga toplom vodom, onako mlakastom, grijeh ledenom ili curu mladu, ajooj groto moja”.

Kad se mali Borko objesio sa svojih sedamnaest, Brkata Zora iz lonca zahvatila vode koliko za dvije džezve.

Pa mu vrat oprala još okovan žičanom omčicom.

I pjevala mu i plakuckala i pjevala – da zna zora, da zna zora, koju dragu ljubim ja, ne bi zora, ne bi zora…

Darko Cvijetić, rođen 11. siječnja 1968. godine u Ljubiji Rudnik, Jugoslavija, danas BiH, pjesnik, prozaist, redatelj i dramaturg u Pozorištu Prijedor. Član P.E.N. Centra BiH, Društva pisaca BiH, te Hrvatskog društva pisaca. Objavio desetak knjiga pjesama, zbirku kratkih priča Manifest Mlade Bosne i roman Schindlerov lift.