Vasilj Mahno: Flauta

Vasyl Makhno

Anno Domini і Donna Karan

Ana u odjeći Donne Karan
u Njujorškom baru – riječi i sjene
vestu zadržavaju na tijelu
klavikula i prsa – pozno doba
Anno Domini

striženi tinejdžer – leđa i trbuh
na Fejsbuku piše sve svoje tajne
na mejlove odgovara odmah
dok su na Fejsbuku još svi živi
dok je čajdžinica još otvorena

Chelsea-reon leži licem prema gore
a vrh glave mu – svjetlo i ponoć
tuku se zbog nje poput pijetlova
pogledi dvojice zalutalih pijanaca
u pivu i pjeni

Donna Karan neće pokriti prsa
niti zadnjicu ni pisma na Fejsbuku
može se gledati na sjenu i na ruku
može se ne tiskati među ljude
i ne osvrtati se za kujom

Ana ja znam šta je privid
što znači živjeti a ne pretvarati se
jednostavno pušiti i smijati se
i izbacivati se na obalu kao kit
ostavljati sve i bacati

završit će se sve i ugasit će se Fejsbuk
anđeo taksi dovešće me doma
pjesmu jednu samo tebi znanu
izlit će glazbu u slušalice Bog
zapjevati je nećeš nikom

u torbici maltene javno smetlište
u glavi – još je heljdina pljeva
Ana ja znam život ovaj je tako dobar
s ovim riječima i bez njih
to je tako do riječi

***

Pokraj bazena obloženog mermerom
odmara posljednji imperator dinastije N.
skute svilenog ogrtača razgrće jutarnji povjetarac
i – čini se – da izvezeni zmajevi svaki čas
odlijeću
za dvije godine s njim će se završiti vladavina njegove dinastije
poklaće njegovu djecu
uhitit će ženu
a njega će spaliti – razvejavši pepeo sa sjeverne strane palače
ali danas:
njegovo lice podsjeća na vrata zaključana sa sto tisuća brava
i ni jedan ključ ne pripada ni ženi ni djeci
ni savjetnicima ni vojvodama ni prilježnicama
nitko ne zna njegove planove i njegove želje
U bazenu – u gustom mlijeku magle pršti
glas najmlađe njegove prilježnice
-mlađahne divlje patke –
-šljivinog cvijeta njegova vrta –
njezino mladenačko uzbuđenje vriska i krici
-poput vina – dodaju imperatoru samouvjerenosti

pokraj njega – savjetnik kome se ne može vjerovati
također šutke pogledava šljivovu granu ubranu
prije izlaska sunca
koja je usamljeno zaplutala u maglu u čamcu bakrene vaze
savjetnik dlanom zaklanja oči
kad mlada prilježnica izlazi iz vode i korača
kao bočica prolivenoga parfema

diže se vjetar
imperator je prati pogledom
do vrata unutarnjeg dvorišta
čak i tjelohranitelji nastoje skrenuti pogled
jer bi mogli baciti oružje i jurnuti za njom
Savjetnik: sjeverne granice treba ojačati
Imperator: sjeverni vjetar odnijet će zrnca sivim čapljama
Savjetnik: imam loša predosjećanja i snove
Imperator: kamenje je ove godine
obraslo zelenom mahovinom žablje kože jer je kišilo
Savjetnik: pokloni mi ovu prilježnicu
Imperator: uzmi jer će šljivov cvijet svejedno opasti

i to je bilo posljednje što je zatražio savjetnik


Flauta

1.
flauta je:
zračna riba
ali nitko neće povjerovati da ona može letjeti

ona je
limunska munja
zato je ne može svatko držati u svojim rukama

:i ljubiti ružine latice njezinih usana
:i razlučiti sto tisuća leptira njezinih zvukova

2.
njezina melodija je – lišće vinove loze na grbovima kneževskih obitelji –
blagi miris francuskih parfema –
što su poput leptira prekrili
svaku izbočinu na licima ljepotica
a kada oni uplašeno slijeću – njih probadaju
muškarci iglama požude – i nose na reverima
kao zlatni nakit

njezina melodija su – jesenji dimovi i loza krumpira koju sakupljaju
noću – djeca donose suhe stabljike i staju podalje –
sve miriši na krumpir – sirovo povrće – dim
svi zvuci vezani su tim neprestanim nastojanjem
preživjeti – i stavši licem prema ognju prebroditi strah
od gladi – držeći krumpirovu lozu poput zvuka –
a ne zna se odakle on dolazi

njezina melodija je – uski prolaz podvožnjka – gdje se dvoje
studenata ljube sjedeći na njegovu plaštu – kao u čamcu –
nešto oponašaju iz Kama-Sutre – njihove košulje su
preko traperica – a ona s vremena na vreme popravlja
razbarušenu kosu – i smije se – ponovno i ponovno
zakopčavajući gumbe na džinsu – i pokazuje mu
jezik

S ukrajinskog preveo: Jaroslav Kombilj





Vasilj Mahno je ukrajinski pjesnik, prozni pisac, esejist i prevodilac. Živi u New Yorku. Autor je trinaest knjiga poezije: Skhyma (1993), Caesar’s Solitude (1994), The Book of Hills and Hours (1996), The Flipper of the Fish (2002), 38 Poems about New York and Some Other Things (2004), Cornelia Street Café: New and Selected Poems (2007), Winter Letters (2011),  I Want to be Jazz and ock’n’Roll (2013), Bike (2015), Jerusalem Poems (2016), Paper Bridge (2017), A Poet, the Ocean, and Fish (2019); knjige kratkih priča House in Bating Hollow (2015); tri knjige eseja The Gertrude Stein Memorial Cultural and Recreation Park (2006) and Horn of Plenty (2011), Suburbs and Borderlands (2019); dvije drame Coney Island (2006) and Bitch/Beach Generation (2007). Preveo je poeziju Zbigniewa Herberta i Janusza Szubera sa poljskog na ukrajinski jezik i uredio antologiju mladih ukrajinskih pjesnika iz devedesetih. Prevođen je na mnoge jezike, a njegove prevedene knjige su objavljene u Poljskoj, Srbiji, Izraelu, Rumuniji i SAD. U Srbiji je objavljena njegova knjiga izabranih pjesama Crna rupa poezije (Filip Visnic, 2013) i izabranih eseja Svadbarski kupus (Alma, 2017). Dobitnik je nagrade Povelja Morave u Srbiji 2013. i Nagrade za knjigu godine koju dodjeljuje BBC, 2015.