SEAD HUSIĆ: RUBAIJE HADŽEMA HAJDAREVIĆA

Hadžem Hajdarević, Arabeske od vode, Dobra knjiga, Sarajevo, 2019.

Hadžem Hajdarević je pjesnik velike erudicije i duhovnosti. Stoga nimalo ne čudi da se vraća rubaijama. Prije rubaija ovog autora možemo čitati u klasičnoj formi soneta. Rubaije su, čini se, logičan slijed traženja vlastite poetike. Rubaija je kratka, jezgrovita pjesma, koja je sastavljena od 4 stiha u kome se rimuju prvi, drugi i četvrti stih, a treći, u pravilu je, bez rime. U prva dva stiha koncizno se iznosi milje, treći dolazi kao suprotnost, prigovor ili paradoks, a u četvrtom je dato razrješenje – on predstavlja poentu.
Rubaije Hadžema Hajdarevića su podijeljenje na deset ciklusa i to: 1. Jezik, 2. Ljubav, 3. Adem i Hava, 4. Voda, 5. Grijesi, 6. Vrt, 7. Putovanja, 8. Vjera, 9. Život, 10. Poezija. Svaki ciklus ima četrdeset rubaija. U rubaijama Hajdarević se naslanja na vlastitu poetiku pa imamo česte motive koje susrećemo u njegovoj poeziji poput vode, Boga, vjere i slično. I naslovi ciklusa upućuju nas na prethodnu konstataciju. Dalje, ove rubaije su, na neki način, duboko politične i govore o našim savremenim problemima, kao što je problem artikulacije bosanskoga jezika. Prva rubaija je glorifikacija maternjega jezika: “Bosanski je jezik sve što želim da se / smiri u riječi u suđene čase / kad snene stileme uzdrhte od treme / koje semanteme atribute krase” (Hajdarević 2019: 17). Govoreći o problemu maternjega jezika, s druge strane, autor propituje vlastitu (ne samo književnu) tradiciju i hijeropovijest gdje su “kanonizirani” mnogi naši problemi. Naravno, autor ne rješava probleme, ali o njima progovara iz zemne pozicije pa tako bez imalo euforije pjesnik je zabrinut za Adema i Havu koji nemaju kome otići u goste. To i jeste najbolja odlika ovih rubaija u kojima se o stvarima oko kojih nastaju naši nesporazumi progovara jednostavno i krajne mudro, bez ikakvih ideoloških primjesa. Ova knjiga pokazuje da ipak postoji u našoj savremenoj književnosti potreba da se vratimo nekim klasičnim formama i pokušamo vlastito iskustvo transformisati u formi koju je najviše proslavio perzijski pjesnik Omer Hajjam.





Prethodni tekstovi autora: Sead Husić, O čemu govorimo kada šutimo

SEAD HUSIĆ: O ČEMU GOVORIMO KADA ŠUTIMO

Sead Husić

Austro-Ugarska berza

Kada su pucali na prestolonasljednika,
londonske, bečke i berlinske berze
više su govorile o njegovoj smrti negoli
o novoj vrijednosti kojom bi trebalo
kupiti iluziju. Štampa je pisala o britanskim
naporima da rata ne bude dok je Princip u tvrđavi –
kao u maloj sirotinjskoj kući – sanjao slobodu.

Bečke dame na svoje grudi stavljale su
zadnje zalihe krema iz oskudnih dućana, dok
se u kafanama, bečkim i provincijskim, naivnošću
pjevalo o ratu. Rekli su im: doći ćete prije Božića?!
Došli su koju godinu poslije, s proljeća,
kada se ptice vraćaju u plodne ravnice,
kada su očevi ostali zatrpani snjegovima…

Fašizam

U romanima Herte Müller ne vidim na
kojoj strani ulice je sunce. Šta je ono
što je u romanu? Na marginama ne želim
bilježiti svoje impresije o zlu niti se baviti formom.
Ne želim čitajući Hertu pomisliti kako bi ova
bilješka imala više smisla da govori o Keruši i njezinim
kučićima. I to je, pored lirskog zalaska, pjesma prepuna zla.

Zagledan nad prethodnim, pitam se da li bi
imao više izgleda za Nobela ako
budem pisao o fažizmu.
O ratu mnogi čitaju i pišu.
O blagom lirskom zalasku, sličnom
maslačku kada odleprša,
niko se ne usuđuje javno govoriti.

O čemu govorimo kada šutimo

Kada šutimo o čemu govorimo?
Kažeš: pjevati je lahko!
Kao pahulja snijega koja,
čim bi je gurni, bivala veća i
radosnija poput trenutka
kada majka, gledavši kroz prozor,
ugleda oca kako dolazi nama.

Tada soba postaje veća!

Šutimo?

Čekamo šta će otac reći…
Znamo – u gradu je zebnja: cijene i lokalni
psi poput novogodišnje varke pred našim
očima, radoznalim i snježnim, rastu kao da bježe.





Sead Husić rođen je 1986. u Tuzli. Srednju školu završio je u Banovićima, a 2010. diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Tuzli. Poeziju, prozu, eseje i radove o književnosti objavljuje u književnim časopisima i na književnim portalima. Objavio je knjigu poezije Na tragu modernizma 2015., knjigu kratkih priča Čovjek koji piše priče 2017. i knjigu poezije Stvari 2017. godine. Poezija mu je prevođena na danski, makedonski, švedski i mađarski jezik. Zastupljen je u antologiji Ny lyric fra Bosnien–Hercegovina. Uskoro mu izlazi nova knjiga poezije pod naslovom Časopisne pjesme. Nagrađivan je za književni rad.