U HODNICIMA MRAČNIM

U male, mračne hodnike
kojima katkad tumaramo,
kačimo pjesme, slike, riječi, note,
kačimo mala sunca!
O klinove duše vješamo – svijetle poglede,
meke dodire, sunčana jutra!

Osvrćemo se za sjajem dušinog zlata,
za rajskim djevama pristajemo,
ruke umačući u mastilo sumraka
vjetar grlimo u šušnju krošnje listopadne.
Pridržavamo pahuljice nježne,
kapima kiše ljestve dodajemo!

Splićemo svjetlost u pletenice,
u kovčežiće je odlažemo
ključiće uvis bacajući!

NE BACAJ KAPU UVIS

Ne kikoći se, ne šuškaj smijehom,
ne klopoći mladim dahom,
nemoj kliktati ushićenjem
niti me zasipati dukatima sreće!

Tiho,tiho, duša moja,
jedva kroz kanalčiće, kroz hodničiće,
svjetlo nazirući tumara noseći breme
iz bunara želja ugarke, utuljene luče,
odbačene kože i krljušti, zablude,
biser sitni, dijamant lažni,
sreću nedostižnu.

Ne bacaj kapu uvis, ne slavi,
ne puštaj gudače tako gromoglasno,
ne potresaj svijet svojom radošću,
mene iskruži sječivom kao bolesni dio,
ali me ostavi da tihujem.
Malo šta za radovanje ima u bunaru,
čiji sam, evo, odnedavni čuvar.

BISKANJE

Mojom šutnjom prosućeš se,
kad ogrtač padne lako.
Ostaće ti nijemo tijelo
na dodire divlje zvijeri.
Moja stabla osvojićeš
otvorivši strašne dveri,
i ostaće dodir dugo.
Sve dok grana ne olista.

U začudnom začaranju,
nakvašena sunca glava,
na krilo će pasti moje,
nezbivanje da prespava.

Zaobiđi ovu šumu,
u njoj bištem strašnog zmaja.
Ako uđeš u početak,
znaj da nećeš naći kraja!

Emsura Hamzić je rođena 1958. godine u mjestu Sveti Nikole. Diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu 1981. godine, gdje je završila i gimnaziju i osnovnu školu. Do sada je objavila  trinaest  knjiga. Piše poeziju, prozu, drame i eseje. Piše i za djecu. Uvrštena je u više antologija poezije i pripovijetke, kao i poezije za djecu. Njena djela su prevođena na više jezika, između ostalog I na japanski. Emsura Hamzić je nagrađivana za svoja djela, a svaka knjiga se našla u najužim izborima za najuglednije nagrade, kao što su Brankova, Andrićeva, Vitalova, Ninova, Meša Selimović u Tuzli, Karolj Sirmai, Žensko pero, itd. Član je P.E.N. Centra BiH, Društva književnika Vojvodine, Društva pisaca BiH, Udruženja književnika Srbije i Srpskog književnog društva. Živi u Novom Sadu i Sarajevu. Objavila zbirke poezije: Ugljevlje (1988), Tajna vrata (1999), Boja straha (2002), Semiramidin vrt (2008), Zlatna grana (izabrane i nove pjesme)(2012), Sirius (2013), zbirke pripovijetki: Jerihonska ruža (1989), Večeri na Nilu (2005), Smaragdni grad (2011), roman Jabana (2007), knjige za djecu: Kuća za dugu, pjesme i priče (1995) i Zemlja Dembelija (2014) te esej U đul bašti – Sevdalinka kao nematerijalno kulturno nasleđe (2017): Dobitnica je nagrada: Međunarodna nagrada za kreativno ukrštanje kultura, Pečat varoši sremskokarlovačke i Milica Stojadinović Srpkinja.