ODNOS ARBITARNOSTI

Često mislim
na osjetljive stvari
duboko unutar svoga tijela.
Osjetljive stvari
koje su samo moje
kao srce,
i nervi i utroba.
Oni su moji
ali nikada neću moći
da ih dotaknem
baš kao ni tebe.
Jer si i ti samo melodija
u mojoj glavi
sa riječima koje mogu pjevušiti.

ISKUŠENJA

Dok sam bila djevojčica
za vrijeme ljetnih večeri
trčala bih po putu i u dlanove
hvatala svjetleće bube
a onda ih čvrsto stiskala
da ne pobjegnu
jer teško je pustiti da ode
baš ono što najviše želiš.
Tada nisam razmišljala o tome tako,
na način
da svaka buba koja je prošla kroz moje prste
i umanjila savršenstvo
na ovom svijetu,
uvećat će ga na budućem.

NEŠTO POSVE NEVAŽNO

Samo u trenu
dok vjetar s njegovog lica
odnosi osmijeh
i sablazan pada
moguće je nazrijeti lik
iz kojeg nikome nikad
neće biti jasno
da mi nema spasa.

CANIMIN IÇI

Osjećam se kao lik iz nekog romana,
U isto vrijeme romantično i
Nadrealno
Dovoljno da ti kažem
Volim tvoje odgovore,
Bez pitanja i pune nedoumica
Tako nešto bi napisao samo pjesnik
Rečenica koja ispunjava
Moj um
Sjećanjima na mirise
I okuse iz djetinjstva
Blizak si mi
I previše ličan
Ali i istovremeno
Mnogo udaljen
Kao šećer rastopljen
U čaši vode
Koju pijem da ne
Dehidriram.

JEDNA STRAST BERTRANDA RUSSELLA

Čovjek kojeg volim
i čovjek kojeg znam
ni po čemu nisu slični.
Ali čovjek kojeg znam vjerno
održava sliku čovjeka
kojeg volim.
To je kao kad je pri posljednjem susretu
Ibn Rušd pitao Ibn Arebija
Možemo li putem racionalne spoznaje otkriti istinu?
Rekao je da, a učinio
Ne.
Zbog neke druge spoznaje.

ŽIVOTNA PUNINA

Trenutak je jedina realnost
koju mogu podnijeti
a da je ne želim promijeniti.
Kao onaj
u kojem sjediš u prvom redu
a ja vidim svoje biće
kako se odvaja od mene, prilazi ti iza leđa i grli te.
Ili onaj u kojem pružaš ruku
pa kažeš
I meni je drago što sam te vidio.

Trenutak je stanje koje osjećam
dok gledam kako hodaš između ljudi,
sjediš u restoranu,
stojiš iza govornice.
Ne mogu ćuti niti vidjeti ništa drugo
jer jedino o čemu mislim
su riječi pjesnika
“Nemjerljivo je važno
što se upravo sada
nalazim na ovom mjestu.”

Emina Selimović rođena 1991. godine u Zenici. Završila Filozofski fakultet u Zenici, odsjek za bosanski/hrvatski/srpski jezik i književnost, i time stekla zvanje profesora za bosanski/hrvatski/srpski jezik i književnost. Oblast kojoj je više posvećena je književnost, bavi se pisanjem poezije i dobila jednu od najznačajnijih nagrada za poeziju u Bosni i Hercegovini, nagradu Mak Dizdar za neobjavljenu zbirku. Nakon osnovnog studija u Zenici, završila i postdiplomski studij na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, na odsjeku Književnosti naroda BiH. Odbranila magistarski rad pod naslovom Elementi postmodernizma i nova osjećajnost u poeziji Zilhada Ključanina kod prof. dr. Sanjina Kodrića. Zbirka poezije Genocid u Crazy Horesu joj je objavljena 2016. godine u izdavačkoj kući Dobra knjiga. Dobila prvu nagradu na Ratkovićevim večerima poezije u Bijelom Polju za drugu zbirku Ademove suze, koja je objavljena 2018. godine u Bijelom Polju. Godine 2018. objavljena joj je i treća knjiga, prerađena verzija njenog magistarskog rada, pod naslovom Postmodernizam i nova osjećajnost u poeziji Zilhada Ključanina. Objavljivala tekstove i poeziju u bosanskohercegovačkim časopisima, kao i časopisima regiona.