SAMOĆA PISANJA

Dok kaldrma ne izbije posljednje sjećanje
u tebi buđaju odgovori na prethodnu noć.
Čime i koliko nisu ispravna pitanja,
ali tebe niko ne umije pitati tako da mu
prospeš zrnca duše na mokre dlanove.
Tama iznutra optočena je nježnom svjetlošću,
muči ti se duh u visini stoljetnih stabala.
Ne nalaziš dom jer on nije blizu,
a čini se kako ga odavno više i ne tražiš.
Sva osjećanja su pod anestezijom, osim jednog,
pripadanja toplom, krvi i mesu, svom,
pod jagodicama prstiju fijuče hladan vjetar,
tako i među ćelijama u tvom srcu.
Puštaš jedino samoću na tvoj blistavi prag,
zorom joj sviraš dobrodošlicu u mali, prazni stan.

BROD ZA NIKUDA

To tako krene, vodopad riječi,
stisnutih među zubima,
procijediću vam koju da pokušam i ja dati
neko ime ili dva.
Slatko ništa i mekana bjelina
pod mojim stopalima, među dlanovima,
svira mi noć po žicama,
po pršljenovima muzike.
Spuštaš mi uspavanku u žile,
trudim se da ti ne izmičem tlo pod nogama,
ali jača sam nego što sam mislila,
sabila sam nekoliko emocija
u gužvu ovih malenih redova.
Pokušavaš iskočiti iz kreveta, ali ne ide.
Ovo je brod za nikuda.

Ivona Jukić rođena je 1983. godine u Sarajevu. Završila Pravni fakultet 2007. godine i položila pravosudni ispit 2010. godine. Radi u struci. Objavljivala poeziju u časopisima Odjek, Most, Album i drugi. Učestvovala u Sarajevskim danima poezije, mjuziklu Zlatni trenutak vječnosti, festivalima Pitchwise, Interpolacija i drugi. Organizovala i učestvovala u mnogobrojnim večerima poezije (Prosvjeta, Boris Smoje, Historijski muzej, klub Bock, itd), organizovala performanse (Slučajni prolaznici – Blackbox, Broken doll- Blackbox) i zajedničke projekte sa umjetnicima (izložbe, muzički nastupi) u korelaciji sa poezijom. Prva knjiga poezije Svakodnevna vila, izdavač Buybook, 2009.godina. Druga knjiga spremna za izdavača. Član Pjesničkog društva Equilibrium.